Ona se nadala da lično taj "američki model" neće doći u Srbiju.

"Mnogo je sada pitanja, a odgovore moramo dati i kao roditelji, i kao nastavnici, i kao društvo, pre svega da se suočimo sa tim da nam se desilo najgore što je moglo da nam se desi, a sada da pokušamo da popravimo naš sistem obrazovanja, školovanja i da naravno pružimo i podršku našoj deci", istakla je ona.

"Najveći problem u našem obrazovanom sistemu, objašnjava Janković je prelivanje nedostataka ili poremećenih vrednosti u društvu i velikog nasilja, koje se iz takvog društva preliva u škole. 'Deca za koju su nas na fakultetu učili da se vaspitavaju očima, a ne ušima, vide loše stvari i onda upravo te loše stvari rade'", dodala je ona.

Katarina Šćepanović iz Foruma Beogradskih gimnazija rekla je za Tanjug da prosvjetni radnik može da primijeti da sa djetetom nešto nije u redu, ako svoje učenike dobro poznaje i ako radi u odjeljenju gdje nema previše djece.

"Danas profesori najčešće rade u odeljenjima gde ima 30 i više učenika i mnogo je teže primetiti suptilnije promene u ponašanju i reakcijama", rekla je ona.

Na pitanje Tanjuga, da li se nakon svega osjeća bezbjedno u školi, kao i njeni đaci istakla je da nisu o tome razgovarali, ali da su se u četvrtak svi osjećali loše, dok strah nije postajao. Šćepanović je prokomentarisala i kako bi ona reagovala da se našla u situaciji u kojoj su se našli profesori OŠ "Vladislav Ribnikar".

"U situaciji u kojoj su se našli profesori OŠ 'Vladislav Ribnikar' nisam razmišljala, a normalna reakcija bi bila da pokušam da sprečim napad, ne znam šta bi mogla drugo da uradim u tom trenutku", dodala je ona.