Prema studiji IIF-a, državni paketi podrške privredi i građanima pogođenim pandemijom učestvovali su u ukupnom povećanju globalnog duga sa jednom polovinom, svjetske kompanije su dodale još 5,4 biliona dolara novih zaduženja, banke 3,9 biliona, a domaćinstva 2,6 biliona dolara, prenosi Rojters.

To je rezultiralo rastom udjela svjetskog duga u globalnom BDP-u za 35 procentnih poena na preko 355 odsto.

Ovaj skok znatno nadmašuje rast zabilježen tokom svjetske finansijske krize 2008. i 2009. godine, kada je učešće duga u BDP-u povećano za 10 procentnih poena, odnosno 15 procentnih poena, respektivno.

Iz IIF-a ističu da je malo znakova koji nagovještavaju stabilizaciju duga u skorijem periodu.

Kako se procjenjuje, i ove godine će se zaduživanje kretati znatno iznad nivoa prije kovida u mnogim zemljama i sektorima, podržano još uvijek niskim kamatnim stopama, mada bi ponovno otvaranje ekonomija trebalo da bude od pomoći BDP-u u ovoj jednačini.

"Očekujemo da će se globalni javni dug ove godine povećati za dodatnih 10 biliona dolara", navodi se u izveštaju IIF-a, i dodaje da bi ukidanje mjera podrške moglo da se pokaže još većim problemom nego što je bilo nakon finansijske krize.

Nagli rast duga je prošle godine bio naročito izražen u Evropi, pri čemu su udjeli duga nefinansijskog sektora u Francuskoj, Španiji i Grčkoj u BDP-u porasli za oko 50 procentnih poena.

Snažno povećanje odnosa duga i BDP-a uglavnom je bilo vođeno državnim paketima olakšica, posebno u Grčkoj, Španiji, Britaniji i Kanadi. Švajcarska je bila jedina tržišna ekonomija, od 61 zemlje obuhvaćene analizom IIF-a, koja je zabilježila pad učešća duga u BDP-u.

Što se tiče tržišta u usponu, Kina je zabilježila najveći porast pokazatelja duga prema BDP-u, ne računajući banke, a slijede Turska, Južna Koreja i Ujedinjeni Arapski Emirati.

"Prerano povlačenje vladinih mjera podrške moglo bi da izazove nagli rast bankrota i novi talas problematičnih kredita“, navodi IIF, ali istovremeno upozorava da kontinurano oslanjanje na državnu pomoć nosi sa sobom i „sistemske rizike“, podstičući takozvane „zombi“ firme - najslabija i najzaduženija preduzeća - da preuzmu još veći dug.