EPSKI bard Božo Đuranović sabrao je oko svojih stihova mlade guslare koji su mu priredili nezaboravno veče u Društvu Crnogorsko-ruskog prijateljstva "Sveti Đorđe" u Nikšiću. Decenijama Božo stvara epske pesme od kojih će neke nadživeti njegovo i buduća vremena, kao što su "Razura Lazara Pecirepa", "Pogibija popa Mila Jovovića", "Suđenje Šćepanu Radojeviću", "Ženidba Baća Mićunovića", "Sablja kralja Milutina"...

Gotovo da nema Nikšićanina koji ne zna Božovu pesmu o pogibiji popa Mila Jovovića, koja je čak pobedila novu tehnologiju i ušla kao melodija mobilnih telefona. Tako je pop Milo "zasvirao" Sulejmanu Veličanstvenom u nikšićkoj Železari, čim su Turci kao nove gazde zakoračili u opustele hale nekadašnjeg giganta, a neki od njih sa mobilnih telefona pustili muziku iz poznate turske serije, a Nikšićani odgovorili: "U danima kad na Nikšić Crnogorci udariše, kad bijahu došli dani da ne bude Turski više..."

OVA najpoznatija i najslavnija pesma prvi put je snimljena 1977. godine od strane guslara Stojana Šipčića, Luke Karadžića, Đura Krsmanovića i Labuda Tomića na gramofonskoj LP ploči. To je bio prvi osmerac snimljen uz gusle. A dugo se nije znalo da je autor te pesme upravo Nikšićanin iz Golije Božo Đuranović (79), koji s pravom nosi epitet najvećeg živog epskog pesnika koga mnogi svrstavaju u rang barda Hadži Radovana Bećirovića Trebješkog. Početkom devedesetih ovu pesmu u svom maniru otpevao je i roker Rambo Amadeus i bila je jedna od najpopularnijih na njegovom albumu M91.

- Oko 30 guslara snimilo je moje pesme. To je ono što mi je poznato, a mogu zamisliti koliko ih je što su to uradili bez mog znanja. Uz pesmu "Pogibija popa Mila Jovovića", hit je bila i "Suđenje Šćepanu Radojeviću" koja je takođe dostigla rekordan tiraž. Srce mi je puno, jer sam posmatrao mladež na ovoj večeri s kakvom lepotom druguju sa guslama i mojim pesmama. To mi i u ovim godinama daje novu energiju, da nastavim da stvaram i to na zadovoljstvo moje i brojnih poštovalaca - kaže, za "Novosti", Božo Đuranović.

GOLIJANI, njegovi zemljaci, s ponosom ističu da su imali sreću da na Štukeljinoj glavici još kao deca nauče Božovu čuvenu pesmu o popu Milu, kao i mnoge druge. Za Banjanina Čeda Baćovića, Božo je nekrunisani kralj crnogorske epike.

Božo Đuranović

- Božu je Golija večita literarna inspiracija. Međutim, za neke Evropejce je danas dosta tih guslarskih i džeferdarskih vremena. Na sreću, Božo nas uverava da su najbolja odbrana od ništavila i kratkog pamćenja upravo ove pesme - smatra Baćović, književnik iz Nikšića.

VELIKI deo Đuranovićevog stvaralaštva ušao je u devet enciklopedija najboljih epskih pesama. Božo je dobitnik prve nagrade "Hadži Radovan Bećirović Trebješki" za najbolju pesmu Crne Gore, Srbije i Republike Srpske. Skoro sve njegove pesme snimili su najpoznatiji guslari. A prva pesma u njegovoj najnovijoj zbirci posvećena je upravo guslama i guslarima, a i mladim naraštajima koji će tek da zablistaju na guslarskom polju.

Svojevremeno su narodni guslari Branko Perović i Slavko Jeknić u saradnji sa glumcima Mihailom Mišom Janketićem, Danilom Lazovićem i Sonjom Jauković snimili čuvenu Božovu pjesmu "Knjaz Danilo i Kadići", koja je takođe doživela izuzetnu promociju.

"NI VODA NI VINO"

KADA sam prvi put čuo Božovu epsku pesmu "Pogibija popa Mila Jovovića" dugo sam razmišljao kako je Milo junački poginuo od Turaka, boreći se da pobedi pravda kod Crnogoraca. Kada sam ovih dana ponovo čitao ovu pesmu, dugo sam razmišljao kako smo kukavički poginuli od Mila, boreći se da pobedi pravda kod Crnogoraca - kaže, za "Novosti", Blažo Papović, član redakcije "Golijski sabor kulture". - Tako pomešano razmišljanje o ovim stihovima daje mi za pravo da ih ovako shvatim:

"U danima kad Nikšić

crnogorski udariše,

Kad bijahu došli dani

Da ne bude srpski više...

...

Tad knjaz Mila dozivaše

U prisustvu svih vojvoda

Pa mu kaže slušaj Milo

Nit si vino nit si voda..."