Ova izjava predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, Nenada Stevandića, od juče „diže prašinu“ i svako je tumači na svoj način.

Upitan da pojasni ovakav stav, Stevandić napominje da Narodna skupština ne priznaje Kristijana Šmita i njegove odluke ne objavljuje u Službenom glasniku.

-Pravno gledamo, Šmitove odluke ne proizvode dejstvo u Republici Srpskoj po odlukama NSRS. A, naročito je važno što je nemoguće sankcionisati ustavno postupanje predsjednika Republike koji je potpisom zakona tu ustavnu obavezu ispunio, ispoštovao. Suprotno bi se moglo eventualno tretirati pravnim normama – kaže Stevandić.

Možda je to bila Šmitova namjera“

Prema njegovim riječima, pokušaj da se inkriminiše vršenje ustavne obaveze jeste kršenje Ustava i Dejtonskog sporazuma, taman kad bi Šmit i imao odluku Savjeta vezbjednosti UN o postavljenju.

-A, nema je, pa tim više nelegalna osoba ne može proizvoditi legalne odluke. O tome NSRS može imati svoj stav i donositi odluke ili donositi zakone koji bi zaštitile pravni poredak, Ustav RS i BiH što bi predsjednik Republike morao poštovati. Možda je i bila Šmitova namjera da zajedno sa nekoliko poslušnika sa nivoa BiH ovako proizvede krizu i eventualni raspad BiH. Ili je njemu to neko naložio. Mi u Srpskoj ćemo donijeti pravne odluke i biti pametni. Odgovornost je na Šmitu – zaključuje Stevandić

Ipak, ova teza je tim prije čudnija jer je sam Milorad Dodik obećao da će se pojavljivati pred Sudom BiH, kao što se pojavio i na izjašnjenju o krivici. Početak suđenja Dodiku i v.d. direktora Službenog glasnika RS Milošu Lukiću zakazano je za 22. novembar zbog „nepoštovanja odluka visokog predstavnika“.

Blagojević: Ne može

Da li i nakoji način NSRS može da „zabrani“ predsjedniku RS da ide na suđenje u Sarajevo, ako je svima poznato da je Dodik autoritet za parlament, a nikako obrnuto? Pokušali smo da čujemo izjavu Dodikovog advokata Gorana Bubića, ali nije odgovarao na naša telefonske pozive.

Profesor ustavnog prava Milan Blagojević za Srpskainfo tvrdi da Narodna skupština nema pravo da usvoji zabranu odlaska Dodiku na Sud BiH, niti bi takva eventualna zabrana mogla proizvesti bilo kakvo pravno dejstvo.

-Zašto? Pa zato što bi bila suprotna Ustavu BiH, članu 1 tog ustava kojim je propisano da BiH funkcioniše na principu vladavine prava. Sadržaj tog principa podrazumijeva odvojenost i nezavisnost pravosudne od izvršne i zakonodavne vlasti, što znači da ove vlasti nemaju pravo da se miješaju u rad jedna drugoj u konkretnim slučajevima na bilo koji način – kaže Blagojević.

Osim toga, dodaje on, takva zabrana NSRS bi bila na štetu Dodika, jer bi on, ako bi se pozivao na tu zabranu kao razlog da se ne odaziva pozivima Suda, došao u situaciju da Sud protiv njega izda naredbu za njegovo dovođenje, a i da mu odredi pritvor.

Dalje, Salkić govori o poštovanju Suda BiH u kontekstu poštovanja Ustava BiH, a nejasno je kako može vidjeti Sud BiH u Ustavu BiH, jer ga tamo prosto nema. Kao ni Tužilaštva BiH. U istom Ustavu stoji da zakone donosi Parlamenarna skupština BiH, a onda neustavno Tužilaštvo BiH podiže optužnicu protiv Dodika i Miloša Lukića na osnovu zakona koji je nametnuo neko ko nije Parlamentarna skupština BiH. I onda tu optužnicu potvrdi takođe neustavni Sud BiH. Ništa ni sa čim i „niđe veze“ – konstatovao je, između ostaliog, Mazalica.

Šta kaže Ustav Srpske

O odnosu predsjednika RS i Narodne skupštine u Ustavu RS postoji nekoliko preciznih odredbi. Predsjednik RS polaže zakletvu pred NSRS, predlaže NSRS kandidata za predsjednika Vlade. Predlaže kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog suda na prijedlog VSTS.

Zatim, predsednik Republike ukazom proglašava zakon u roku od sedam dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini. U tom roku predsjednik Republike može zahtijevati od Narodne skupštine da ponovo odlučuje o zakonu. Predsjednik Republike je dužan da proglasi zakon koji je ponovo usvojen u Narodnoj skupštini.

Predsjednik Republike može, pošto sasluša mišljenje predsjednika Vlade i predsjednika Narodne skupštine, odlučiti da Narodna skupština bude raspuštena. Zatim, predsjednik NSRS je dužan sazvati sjednicu na zahtjev jedne trećine narodnih poslanika, predsjednika Republike i Vlade. Predsjednik RS ima pravo da predloži zakon Narodnoj skupštini.