"Od izložbe koja je bila u Beogradu prošlo je 10 godina. Tad je bilo pet slika, od kojih je nastao ovaj nastavak. Dosta radova nikada prije nije izlagano i sada je bila prilika da na neki način sve objedinim. Ovi radovi su moj presjek. Volim da kažem i reciklaža, ali reciklaža i jeste i nije. Tu su radovi koji su noviji iz 2020, 2021, 2022. i 2023, a veći dio je iz 2013, 2014. i nadalje", kazao je Vidović prilikom otvaranja.

On je naveo da se ova izložba može smatrati potpuno novom.

"Oni koji posjete izložbu vidjeće da su slike podijeljene po sobama. Svaka soba ima svoju priču, a opet svih šest soba ili sedam pripadaju jednoj cjelini. Tehnika je kombinovana, ulje na platnu prevladava, tu je i print i sprej itd., ali ulje sa varijacijama drži cijelu priču. Tu je dvadesetak slika, zajedno sa radovima manjeg formata", ističe Vidović. On kaže da je nazivu izložbe kumovao profesor i istoričar umjetnosti Nikola Šuica.

"Išli smo na taj tehnički naziv koji je naša interna varijanta. U propratnom tekstu za izložbu Šuica pominje mašinski dio, ali ja bih rekao da je to dizajnerski dio u slikama, taj neki industrijski dizajn. Zašto industrijski dizajn? Mi smo jednostavno analogna generacija klinaca koji smo voljeli strip. Rasli smo, dakle, prije elektronske revolucije. Današnji klinci rodili su se u digitalnom dobu, ali ne i mi koji smo čitali o ratu u Vijetnamu u stripovima kada sam se ja i zainteresovao za avione, za tehniku. Kasnije sam čitao i o ruskoj i američkoj avijaciji i uglavnom tu vojnu tehniku sam uveo u svoje slikarstvo", zaključuje Vidović.