Odgovarajući na pitanja predsedavajuće sudije, tužioca i advokata odbrane, Marjanovićev brat je ispričao da su Jelena i Zoran otišli na nasip da on trči kada je on otišao u sobu da odmori, te da ne zna tačno vreme kada su otišli.

- Zoran me je zvao i rekao da se Jelena nije vratila i da dođem da ga povezem do njegovog auta jer ju je sa detetom tražio do druge strane nasipa. Delovao je uznemireno. Nije rekao koliko dugo je nema. Nikad se nije desila slična situacija. Nisam odmah shvatio ozbiljnost situacije, rekao bih da sam bio umereno uznemiren. Nisam odmah mogao da krenem na nasip jer je otac otišao negd emojim automobilom. Kad se vratio, krenuli smo na nasip, do tamo nam je trebalo 10 minuta. Zoran je bio sa detetom. Jana je bila zabrinuta, ali je bila mala, pa nije u potpunosti mogla da shvati šta se dešava - rekao je Miloš Marjanović pred sudom.

On je rekao da se ne seća da li je Zoranova i Jelenina ćerka spominjala majku. Opisao je da su automobilom krenuli preko nasipa i da im je pažnja bila usmerena na stranu nasipa prema Dunavu jer je bila nepregledna, a da na stranu na kojoj je naposletku nađeno telo nisu ni gledali.

- Potrazi se pridružio policajac Boris Pucić. Zoran nije imao odziv od strane policije, pa mu je Boris pomogao. razdvajali smo se tokom potrage zato što su brat i otac u jednom momentu odvezli dete kući, a ja sam nastavio da tražim sa Borisom - dodao je.

Na pitanje tužioca kada je poslednji put video Zorana, Jelenu i dete, rekao je da je to bilo nakon što je on odvezao suprugo na posao, ali da ne može da odredi vreme, kao i da je on posle toga otišao u sobu i legao da spava, te da ne zna kada su tačno izašli iz kuće.

Marjanovićev branilac Aleksandar Zarić pitao je da li su išli njegovim "jugom", a Miloš Marjanović je rekao da jesu. Upitan da li je Marjanović bio mokar, krvav ili blatnjav, dogovorio je da "nije, jer bi onda takav bio i automobil". Upitan ko je gde sedeo u automobilu, objasnio je da je prvo Zoran sedeo nazad sa detetom, a da je potom zamenio mesta sa ocem i seo napred kako bi sa bratom mogao da izlazi i traži Jelenu, dok je njihov otac sedeo sa detetom na zadnjem sedištu.

Miloš Marjanović, kao i ostatak porodice, bio je fokus javnosti od kada je pevačice ubijena. U žižu javnosti dospeo je kada je na videlo izašao njegov iskaz u policiji u kom je rekao da treba da bude ispitana i porodica Krsmanović, odnosno porodica ubijene pevačice, a ne samo njegova.

On je bio pod policijskom lupom jer nije imao alibi za dan zločina. On je i u policiji, isto kao i u sudu, rekao da je u trenutku ubistva spavao kod kuće, ali nije bilo nikog ko bi tu priču mogao da potvrdi. Njegovi roditelji su takođe pozvani na informativni razgovor nakon kog su pušteni, a samo je Milošu bilo određeno zadržavanje do 48 sati.

Mediji su pisali da je on 2017. godine, navodno, u razgovoru sa inspektorima negirao da je boravio u kući u danu ubistva, ali nije mogao da se seti gde je bio.

Dao detaljan iskaz

Na prvom suđenju Zoranu Marjanoviću Miloš je dao iskaz koji se ne poklapa sa iskazom Zoranove ćerke, a pri kojem je ostao i tokom ponovljenog suđenja. On je i tada rekao da su devojčicu kući vratili otac i deda, dok je Zoranova ćerka rekla da su je odvezli stric i deda.

- Ja i moja žena, tada devojka Milica, ustali smo ujutro oko devet sati, spremili smo se i krenuli u Zemun u restoran. Njoj je tog dana radno vreme počinjialo u 12, ali je zvala šefa da pomeri i dođe u 14č. Kada sam je odvezao u Zemun, vratio sam se kući, pustio film i zaspao. U tom trenutku kada sam ušao u kuću, sreo sam Jelenu, Zorana i Janu i oni su se spremali da idu negde. U jednom momentu me je probudio otac kako bi uzeo ključeve od mog automobila da ode do prodavnice. Nešto kasnije zatim me je pozvao Zoran i rekao je da su otišli na trčanje, da se Jelena nije vratila i da dođem na nasip da mu pomognem. Trebalo je da ih odvezem do rampe u Crvenki jer su oni već nasipom bili otišli do rampe Smetlište. Rekao sam mu da mi je otac uzeo auto i da ću doći čim se on vrati - ispričao je Miloš tada pred sudom.

Rekao je da ga je Zoran u jednom trenutku zvao vidno uspaničen i rekao im da dođu. Čim mu se otac vratio, krenuli su do Smetlišta, a on je vozio. Našli su Zorana i njegovu ćerku, a Zoran je pričao na telefon.

 Svi smo ušli u kola i vozili se nasipom, gledali ka Dunavu, da nije pala, da joj nije pozlilo. Više puta smo prošli nasipom. U jednom trenutku na nasipu se pojavio naš kućni prijatelj Boris Pucić i on se uključio u potragu. Zoran je sve vreme bio na telefonu i pokušavao da prijavi njen nestanak. Pošto mu nije polazilo za rukom, Boris Putić pozvao svog kolegu iz policije, pa su mu rekli da mora u "29. novembar" da prijavi - dodao je.

On je tada rekao da je ostao na nasipu, a da su dete kući vratili otac i deda.

U međuvremenu je pao mrak. Tada je došla i Jelenina majka, Zorica pokojna, koja je rekla da se ona čula sa Jelenom i da je ćerka rekla da će doći kada se vrati sa trčanja, samo da postavi Zoranu i Jani ručak. Sišao sam sa Zoricom zajedno do dunavske strane nasipa i tu smo malo tražili Jelenu. Međutim, Zorica je bila iznemogla zbog bolesti, pa smo morali da prekinemo. U međuvremenu su došli Zoran i Vladimir na nasip. Ispostavilo se da Zoran mora da ode u policiju da prijavi nestanak. Zatim je došla i policija i ja sam ostao na nasipu sve dok je trajala potraga. Uveče kad smo došli kući, gledali smo njenu Fejsbuk stranicu. Sutradan smo opet rano, pre nego što je svanulo, otišli na nasip, moja supruga, Zoran i ja. Obišli smo dosta mesta. Zoran se zavlačio u šiblje. Silazio je do samog kanala. Tu se i moja supruga ubola na ekser, pa smo se vratili kući - ispričao je.

Objasnio je da su u međuvremenu, pre nego što su otišli kući, na nasipu sreli momka koji je vouzio kvad i da su ga zamolili da malo obiđe teren i sa njim razmenili brojeve teledonfona. Istakao je da se ne seća redosleda kad su šta obilazili jer se u tom momentu sve dogodilo tri i po godine ranije, kao i da su "bili pod velikim stresom".

- Kasnije opet je Jelenina majka Zorica došla na nasip i zvala Zorana da dođe opet tamo. Tamo je bila policija. Jedan policajac je prišao Zoranu i rekao da pođe sa njim u "29. novembar". Meni je rekao da vozim Jeleninu majku i moju suprugu i da ih pratim. Prvo je odveden Zoran na ispitivanje, pa onda su i mene ispitivali. Tek na kraju dana, tog trećeg aprila, kada su završena ispitivanja, rečeno mi je da je Jelena mrtva - ispričao je Miloš.

On je naveo i da su ga u policiji psihički maltretirali i da su mu pretili batinama i unosili mu se u lice, kao i da je dva puta poligrafski testiran.

- Kasnije, dok je trajala istraga, više puta smo vađeni iz kreveta, iako su nas, kao, privodili u svojstvu svedoka, maltretirali nas i zadržavali satima u policiji - rekao je i dodao da je na nasip 2. aprila otišao svojim sivim "jugom" i da je taj auto jednom veštačen, dok je Zoranov "mercedes" veštačen triput.

Dodao je da je sa Jelenom bio u dobrim odnosima, kao i da je ona "bila u treningu", odnosno da je često trčala i to na nasipu ili na Labudovom jezeru oko terena BSK.