Poezija Milana Nikolića je savršeno iskrojena, te se može slobodno tvrditi da je ona u ovom svijetu beznađa spasila na desetine osjetljivih duša. Za književnika Peru Zupca, Nikolićeve pjesme su izuzetno melodične, jer su, kako on navodi u svojoj recenziji, blagotvorno sazvučje rima koje filigranski niže stihove počev od najljubavnijih, elegičnih, pa sve do rodoljubivih tema o nama, o vremenu i nevremenu…

Taman kada ste pomislili da je u melodiji i ritmu sve, pjesnik vam riječima otkriva duboku misaonost i raskošnu imaginaciju, što je za recenzenta Slobodana Jovića samo dokaz više da je pred čitaocima lirika koja liječi, jer je autor prožima sopstvenom dušom i vanvremenskim smislom, a to je, složićete se, neophodno u današnjem izazovnom vremenu sa apokaliptičnim osobinama…

Na pitanje, zašto naslovi “Pisma iz nesanice” i “Sanovnik za budne”, autor Nikolić odgovara da mahom u njegovim zbirkama preovladava ljubavna poezija, u kojoj je zaljubljen čovjek hronično obolio od nesanice. Međutim, on navodi da pjesnik ima i drugu važnu ulogu, osim emocionalnog podržavanja, a to je da bude glas naroda i lirski tribun., što je opet upečatljivo za Nikolićev ciklus rodoljubive poezije.

Milan Nikolić pušta riječi da se u pjesmi traže, a svaki čitalac pronaći će nepresušni izvor vanvremenskih osobina, počev od ljepote ženskog lika, kao vječite njegove inspiracije, do “Istočnog zida”, koji simbolizuje bedem našeg nacionalnog identiteta...

Nikoleta Vračević