No, jedan NASA-in naučnik tvrdi da se vanzemaljci najverovatnije skrivaju na Veneri u uslovima koji su nepodnošljivi za ljude.

Novu teoriju iznela je dr Mišel Taler, istraživačica u američkom Centru za svemirske letove Goddard. Kaže da su ‘mogući znakovi života‘ već viđeni unutar atmosfere ispunjene ugljen dioksidom, dodajući da je bila potpuno sigurna da život negde postoji.

Vidimo moguće znakove života u atmosferi Venere", rekla je dr Taler u intervjuu za The Sun.

Nisam očekivala Veneru. Venera je sada jedna od od onih lokacija gde vidimo nešto u atmosferi što izgleda kao da su mogle proizvesti bakterije."

Venera se često opisuje kao ‘Zemljin blizanac‘ zbog slične veličine i strukture.

Ali njihovi uslovi ne mogu biti različitiji, jer astronomi veruju da bi bilo nemoguće da ljudi postoje na Veneri. Smeštena 107 miliona kilometara od Sunca, Venera je najtoplija planeta u našem solarnom sistemu, neke temperature čak mogu rastopiti olovo.

Njena atmosfera - sastavljena od sumporne kiseline i ugljen dioksida - takođe doprinosi negostoljubivoj situaciji, izazivajući "efekat staklene bašte" koji sprečava da toplina pobegne u prostor u pozadini.

Uprkos tome, naučnici su dugo raspravljali mogu li Venerini oblaci ugostiti mikrobne oblike života koji mogu preživeti bez sumpora, metana i gvožđa. Mnogi teoretišu da je fotosinteza moguća na površini planeta jer Venera prima dovoljno sunčeve energije da probije kroz svoje guste oblake.

Međutim, profesor Dominic Papineau, astrobiolog iz Londona, veruje da je stavove dr Taler ‘teško pretvoriti u realističnu hipotezu‘.

Govoreći za MailOnline, objasnio je: "Da bi se odvijale hemijske reakcije povezane s životom, neophodna je tekuća voda. Stoga, da bismo pronašli vanzemaljski život, moramo pronaći tekuću vodu, a da bismo pronašli vanzemaljske fosile potrebno je pronaći sedimentne stene koje su u prošlosti bile povezane s tekućom vodom.

Iz ovog razloga je teško postaviti realističnu hipotezu o životu na Veneri, jer je njena površina prevruća, iako je Venera možda imala tekuću vodu u svojoj prošlosti.

"Međutim, problem s mogućim fosilnim zapisima na Veneri je široko rasprostranjeni vulkanizam za koji se čini da je prekrio većinu površine planeta u poslednjih nekoliko stotina miliona godina.

Ipak, i profesor Papineau i dr Taler slažu se da bi ledeni meseci našeg sunčevog sistema takođe mogli biti mesta potencijalnog života mikroba.

NASA sugeriše da postoji 290 ‘tradicionalnih Meseca‘ u našem Sunčevom sistemu - ne uključujući 462 manja asteroida i manje planete.

"Verovatnije je da bismo mogli pronaći vanzemaljski život i/ili fosile na Marsu i na ledenim mesecima spoljašnjeg Sunčevog sistema, nastavio je profesor Papineau.

"To je zato što tekuća voda postoji na tim planetarnim telima, uključujući i led na južnom polu Marsa. Mars i ledeni meseci takođerimaju geološki zapis koji bi mogao sačuvati fosile.