Oni ističu da je Francuska tokom i nakon rata u BiH bila jako aktivna u regionu i jedna od ključnih zemalja za davanje evropske perspektive, ali da se onda povukla iz regiona i prepustila aktivnosti u tom području drugim zemljama.

Kako ističu, tek 2016. godine Francuska se ponovo polako počela vraćati u region, prvo kao domaćin sastanka Berlinskog procesa, a onda naredne godine u stateškom projektu s Njemačkom u vezi sa sprečavanjem prodaje ilegalnog naoružanja iz zapadnog Balkana u Evropu.

"U 2018. proširila je mandat Francuske razvojne agencije na sve zapadnobalkanske zemlje i usvojila Nacionalnu strategiju za zapadni Balkan, a 2020. je nakon dvogodišnje pat pozicije povukla svoje primjedbe protiv otvaranja pregovora o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije, dok je istovremeno doprinijela usvajanju promijenjene metodologije za proširenje", naglašeno je.

Ukoliko Francuska želi da popravi svoj uticaj u regionu, u Institutu naglašavaju da je osnovni preduslov za to finansijsko jačanje autonomije francuskih ambasada u regionu.

"Ambasade bi trebalo da dobiju više prostora za angažman s civilnim društvom kako bi francuski pristup bio efektivniji i proaktivniji. To bi trebalo da dovede do bržeg i efikasnijeg razvoja projekata i apliciranja. Kroz demonstriranje manje birokratskog pristupa, Francuska bi mogla parirati sve jačem kineskom i ruskom uticaju s lokalnim građanima", naglašeno je.

Sudeći prema onome što je navedeno u izvještaju, može se reći da se većina preporuka odnosi na ekonomiju, a vrlo malo na bezbjednost. NATO je spomenut samo u kontekstu francuske participacije u misiji KFOR-a, a ne navodi se mnogo aktivnosti koje bi bile sprovođene u sklopu EU.

Što se tiče ekonomskih odnosa sa BiH, naglašeno je da je trgovinska razmjena 2019. godine iznosila 242,8 miliona evra te da se prvenstveno radi o izvozu francuskih poluproizvoda, poput tekstila, kože, papira i kartonskih pakovanja, koji se nakon završne obrade u BiH ponovo uvoze u Francusku.

"Francuski izvoz u BiH je i dalje ograničen, iako je u 2019. povećan za 4,2 odsto, dosegavši 87,7 miliona evra. Francuski uvoz iz BiH se 2019. povećao za 7,2 odsto i vrijedio je 155 miliona evra", naglasili su. Istaknuto je, takođe, da je Francuska osmi najveći evropski privredni subjekt prisutan u BiH, nakon Njemačke, Italije, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Poljske i Mađarske.

Osman Topčagić, bivši ambasador BiH u Briselu u institucijama EU, za "Nezavisne novine" podsjeća da je Francuska bila ključna u postratnom razvoju BiH, te da je za vrijeme francuskog predsjedavanja EU od jula do decembra 2000. godine na zagrebačkom samitu pokrenuta evropska perspektiva regiona.

"To je bio stvarni početak procesa stabilizacije i pridruživanja kao politike EU za zapadni Balkan u okviru kojeg je Hrvatska ušla u članstvo, a druge države započele proces", rekao je on.

Topčagić ocjenjuje da se francuska politika od tada do danas zaista promijenila, ali on ukazuje na to da se sama politika EU takođe promijenila kad je u pitanju odnos prema proširenju.

"Moj je čvrst utisak da je razlika među nama od te 2000. godine u Zagrebu i 2003. godine kada je održan samit u Solunu mnogo veća. Teme su se promijenile, teme koje njih preokupiraju ovdje kod nas nisu toliko prisutne. Mnogo toga je drugačije", kaže Topčagić.

Faris Kočan, ekspert za evropske integracije iz Slovenije, za "Nezavisne novine" ocjenjuje da je zbog ukrajinske krize zapadni Balkan opet pao u drugi plan.

"Kako se stvari odvijaju i kako SAD sad pritišću evropske partnere da zaoštre odnose s Rusijom, Makron će u narednim sedmicama dobiti novi vjetar za njegov projekat Strateške autonomije Evrope. I u tom smislu mislim da će i Makron vezati svoj angažman u regionu - kroz sigurnosni okvir", smatra on.