KADA je pre nešto više od deset godina diplomirani inženjer šumarstva Luka Miličić iz Jagodine, silom prilika ostao bez posla u firmi koja je propala posle loše privatizacije, morao je nečim da se bavi. Rešio je da uzme pod zakup državni voćnjak u Kovačevcu. Svu zaradu uložio je u kupovinu zemlje u istom selu, traktora i priključnih mašina. Danas ima 14 hektara pod autohtonom sortom, oblačinskom višnjom, što je najveća površina pod ovim voćem u Pomoravskom okrugu. Pošto mu je zasad još mlad, u sezoni ubere oko 120 tona ploda, a kada bude bio u punom rodu, očekuje oko 200 tona.

- Svake godine sam dokupljivao zemlju i podizao nove zasade. Pošto je otkupna cena veoma promenljiva kategorija, ne znam kakva će biti zarada. Ali, 2012. godina nikada neće da se ponovi. Tada se višnja plaćala 120 dinara po kilogramu, a prošle samo 50 dinara. Oni koji su imali male zasade, bili su na gubitku, jer profit daje samo - količina - ocenjuje Miličić, koji planira da pod ovim voćem ima 20 hektara.

On dodaje da na plantaži svakodnevno ima posla od kraja februara do kraja oktobra. Zato ima jednog stalno zaposlenog radnika, neke angažuje po potrebi, a u berbi učestvuje po 200 ljudi. Prošle godine je za gajbu ubranih višanja od 12 kilograma plaćao 150 dinara. Kako je kupio mašinu za branje, ona će ubrzati ovaj posao, a troškove berbe prepoloviti.

- Hladnjačari dođu u moj višnjik i uzimaju kompletan rod, koji plasiraju u Zapadnu Evropu, a sve više i u Rusiju - zaključuje Miličić.

JURIMO ŠEZDESETE GODINE

- TRŽIŠTA i kupaca ima, jer prema rečima poljoprivrednih stručnjaka, kada bi Srbija duplirala zasade, tek bi dostigla količine koje je imala šezdesetih godina prošlog veka - zaključuje naš sagovornik.