Za kompletiranje četvrte duple krune u nizu, što nikome u Zvezdi, a čak ni u staroj državi nije uspelo, pobrinuli su se golovima Mirko Ivanić u 37. i Uroš Spajić u 66. minutu, pa Vojvodini nije pomogao ni kasni gol u nadoknadi Alekse Vukanovića.

Ivanić i Spajić su doneli treneru Vladanu Milojeviću prvi pehar u tom takmičenju računajući dva mandata u Crvenoj zvezdi, čime je uklesao svoje ime u sedmogodišnjoj dominaciji i rezultatima u Evropi..

Duel beogradskih i novosadskih crveno-belih, pred očima selektora reprezentacije Srbije Dragana Stojkovića Piksija, bio je daleko iznad celokupne slike našeg fudbala..

Pun moderni Lagator, 8.000 navijača u dekoru za pamćenje sa sve četiri strane na tribinama, teren perfektan, igrači na visokom zadatku, šanse, uzbuđenja, varnice, pa i golovi... Dva su završila u mreži Vojvodine, ali daleko od toga da je podbacila u finalu. Pogodak Vukanovića predstavlja kakvu-takvu nagradu za prikazano.

Jednostavno, Zvezda je u ovom trenutku, kao što je godinama unazad, pokazala da joj nema premca u državi i da nema takmaca njenog ranga. Sve to u vreme dominacije kakva nije viđena na ovim prostorima.

Koliko je to jak utisak identičan je sve ono što smo videli u Loznici. Jer, možemo da se ponosimo što je fantastična slika otišla sa zapada Srbije koja je više ličila na nemačku Bundesligu. U takvim uslovima svi su uživali, a najviše gledaoci...

Opet, samo jedan je mogao da slavi, a to je Crvena zvezda na čelu sa kapitenom Aleksandrom Dragovićem koji je podigao trofej premijerno na ovakvom zdanju.