Pesma "Gnezdo orlovo" kojom će ove godine pokušati da obezbedi put na najveću muzičku smotru u Evropi Evroviziju izazvala je toliko reakcija da se našla kao tema u nacionalno dnevniku.

Brojne kontroverze koje su se stvorile oko pesme učinile su samo da bude odlučnija u nameri da pobedi na domaćem takmičenju Pesma Za Evroviziju.

U razgovoru za "Petkast" Anđela je govorila o svojim počecima, zašto je pravila pauzu nakon kraha veze, zašto je njen nastup u Banjaluci zabranio tamošnji grdonačelnik Draško Stanivuković ali i kako je dobila sada već čuveni nadimak Breskvica.

- Drugarica me kad sam bila baš mala tako nazvala i ostalo je Breskvica. Tako me svi zovu ceo život bukvalno. Svi baš svi cela porodica. Mama me zove Breskvice kad je srećna, kad je ponosna, a kad je ljuta onda sam Anđela.

Mama poslednjih dana ima poseban razlog da bude ponosna. Kako ona komentariše tvoj prolazak na PZE?

I mama i tata su ponosni. Normalno, porodica je uvek tu da me podrži, da mi daju neke savete. Ali u ovoj situaciji su onako baš ishajpovani i baš su srećni i jedva čekaju takmičenje. Mislim, i ja isto, samo što ja gledam to malo više sa neke poslovne strane. Šta mogu da ispravim, šta ne, oni su prezadovoljni i ne žele da se bilo šta menja, samo da izađem i da dam sve od sebe. Tako da, ponosni su..

Kako su roditelji reagovali kada si izrazila želju da se baviš ovim poslom?

- Ja mislim da su oni nekako od početka, verovatno, i znali da će da bude tako, zato što sam išla u nižu muzičku školu. Završila sam nižu muzičku školu smer klavir. Tamo smo imali i pevanje. Imala sam nekih 9 ili 10 godina kada sam prvi put propevala pred njima, da su me čuli. Pretpostavljam da su tada već znali da ću krenuti u ovom smeru. Ja nikada nisam bila neki sportski tip, uvek me je zanimala ta umetnost. Uvek sam crtala, pevala, svirala, tako da je to bilo nekako prirodno da se desi. I nisam krenula usiljeno u sve ovo da sam im rekla znate biću to i to nego je to tako nekako prirodno krenulo, spontano.

Kako je izgledao trenutak u domu Ignjatovića kada si snimila prvu pesmu, došla kući i pohvalila se roditeljima?

- Iskreno, ništa posebno. Kao da se ništa nije desilo. Imala sam17 godina kad sam izbacila prvu pesmu "Utopija". Dopala im se naravno, pustila sam ja svaku pesmu koju dobijam, koju napravim prvo njima pustim čisto da čuju. Znam da će da mi uvek kažu iskreno mišljenje. Slušali su sa mnom od početka sve. Pesme, ideje za spotove... Ali nikadse ništa konkretno nije dešavalo nego je sve išlo prirodno. Kao da to tako treba.

Jesu strogi kritičari i koliko ih slušaš?

- Meni bukvalno retko šta i ko može da promeni mišljenje. Uglavnom niko ne može da mi promeni mišljenje. Kad nešto želim, kad zamislim, to će tako da bude ili neće da bude. Klasičan bik. Oni meni na lep način kažu šta misle da ne valja, pa ja onda možda posle o tome razmislim, ali uglavnom bude kako sam ja rekla. Oni i nemaju neke kritike, zato što su roditelji i njima je sve lepo što ja uredim.

A šta je to što su ti zamerali? Jesu to bili tekstovi ili muzički pravac u koji su ušla?

Nikada mi nisu zamerali nešto konkretno, na primer par pesama koje sam izbacila, nego ako im pustim neku pesmu i pitam šta mislite o ovoj pesmi, kažu samo sviđa mi se ili mi se ne sviđa. Nikad nema sad ono, e loš ti je tekst ovde, ili ne znam melodijska linija ti loša ovde, prosto ako im se svidi svidi a ako ne kažu. Svako ima pravo na svoje mišljenje, da li će da sluša to ili neće, tako da najbitnije je kako se ja osećam, ali volim da čujem i što drugi misle.

Za jako kratko vreme postala si jako popularna, u vrh popularnosti lansirali su ti hitovi koje si otpevala, između ostalog i duetska pesma sa Tanjom Savićem. Neke tvoje kolege čekaju godine karijere da prođu da bi došli do toga da snime duet sa njom. Kako je uopšte došlo do toga i da li si tada bila svesna svoje popularnosti?

- Nisam bila svesna, da krenemo od toga, nisam bila svesna te neke popularnosti dok eto nije došao trenutak da ja kao sednem sama sa sobom i da razmislim da Tanja Savić zna ko sam ja. Znači meni je to prvo bilo ono, ja ne mogu da verujem da Tanja Savić zna ko sam ja. Kada sam bila mala, slušala sam stranu muziku, rock muziku, opet znala sam sve ovo što se dešava kod nas, znala sam ko je Tanja Savić, slušala sam njene pesme, volila sam neke njene pesme kao što ih i sada volim. Tako da je meni bilo fascinantno da jedna osoba poput Tanje zna ko sam ja, pogotovo da hoće da snimi pesmu sa mnom. Meni je to stvarno čast i dan-danas i naravno volela bih da se ponovo nekad možda ponovi neki duet sa njom, zato što smatram da smo se baš fino uklopile i divno je. To je nekako, meni i danas čudno kad kao razmislim da neko od tih poznatih zna ko sam ja, tih starih ljudi koje sam ja slušala, pratila kad sam bila mlađa.

To je zaista čudno uzme li se u obzir da si trenutno jedna od, ako ne i najpopularnija mlada pevačica?

- Valjda sam tako vaspitana, nemam pojma. Ne znam sa kim sam se nedavno čula, sa Reljom, na primer, ili sa Rastom, eto Rasta radio mi je dve pesme i imam njegov broj u telefonu. I onda sedim i listom tražim nešto i naiđem na Rastin broj i sedim tako i gledam i ne mogu da verujem da ja imam Rastin broj u telefonu. I svi oko mene su u fazonu ono, pa dobro i ti se baviš istim poslom kao ljudi znaju za tebe, to je negde tako. Prosto ne mogu da promenim, ja se svaki iznenadim dokle sam došla.

Posle tog "Pancira" došla je jedna poduža pauza od godinu dana tokom koje si bila odlučna da prestaneš da se baviš muzikom. Zašto?

- Pa ne znam, verovatno sam se u tom trenutku prezasitila svega, bilo mi je dosta, dosadilo mi je sve u nekom trenutku. Nisam radila do tada ono što sam želela da radim, nisam se bavila tom nekom muzikom kojom sam u tom trenutku želela da se bavim. Ja sad stvarno ne znam šta je meni tada bilo u glavi, ali sigurno mi je bilo ono preko glave svega. Tako da sam ja tu odlučila da se malo povučem i da radim neke stvari nebitne koje me zanimaju i koje su mi bile zanimljive u tom trenutku. I ta pauza je trajala dok nisam osetila da je vreme da nastavim dalje i da je to moj posao kojim treba da se bavim.

Šta je na tu pauzu najviše uticalo? Da li su to mediji, komentari na društvenim mrežama i javnost koja se generalno interesovala u tom momentu za tebe, tvoj ljubavni život, status?

- Pa nije našto mnogo sve to uticalo. Porodica i prijatelji su se generalno plašili da će mene nešto mnogo da povredi to što novinari pišu, što ljudi pišu. A meni to stvarno nije bilo zanimljivo u tom trenutku. I ako pročitam nešto, pošto ne možeš da ne vidiš uopšte me nije zanimalo stvarno. Sada me, na primer, mnogo više zanima šta pišu ljudi nego tada. Što je možda malo čudno jer kao to je bio baš početak. Ali eto, tako je, prosto mi nije značilo i nije mi smetalo. Samo sam radila ono što sam želela i što mi je u tom trenutku prijalo.