U stravičnom padu letelice poginuli su, pored majora Mehića, kapetan Milovan Đukarić, mehaničari zastavnici Nebojša Drajić i Ivan Miladinović, lekar novopazarske bolnice Dževad Ljajić i njegov kolega anestetičar Miroslav Veselinović, kao i petodnevna beba iz novopazarske porodice Ademović, a koja je trebalo da bude prevezena na lečenje u Beograd.

13. marta 2015. godine posada je poletela jer je trebalo da se petodnevna beba preveze u bolnicu u Beogradu, pošto je bila u kritičnom stanju. Loši vremenski uslovi doveli su do odluke da se beba preveze vojnim helikopterom do aerodroma bolnice u Beogradu.

Tadašnji ministar zdravlja Zlatibor Lončar inicirao je akciju, dok je za vojni deo iste bio zadužen Bratislav Gašić, tada ministar odbrane, sada policije.

Kobnog dana, helikopter je iz Beograda poletio u 19.30 sati, da bi nakon nešto više od pola sata, sa bebom, poleteo nazad za Beograd.

Vojni helikopter je stigao u Beograd oko 22 sata, kružio je neko vreme oko aerodroma Nikola Tesla, u pokušaju da sleti. Kako se navodilo u saopštenju Ministarstva odbrane, kontrolni toranj je sa letelicom izgubio kontakt u 22.31 sati. Bili su upaljeni reflektori na stadionima Zvezde i Partizana, kako bi se helikopter orijentisao, međutim, letelica se ipak srušila.

Nakon što se helikopter izgubio sa radara nešto posle 23 sata, krenula je potraga za posadom. Dva sata posle ponoći helikopter je pronađen i saopšteno je da niko od posade nije preživeo pad.

Ubrzo je pokrenuta istraga nesreće. Javnost je čekala odgovor na pitanje ko je kriv, kao i zašto je odlučeno da helikopter sleti na beogradski civilni aerodrom, a ne na vojni u Batajnici ili heliodrom kod Vojnomedicinske akademije na Banjici. Pitanje je bilo i ko je odlučio da se leti za Beograd, a ne za Kragujevac, Niš ili Kraljevo, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da su bili loši vremenski uslovi.

Ta pitanje do danas su ostala bez odgovora.

Vojni izveštaji zaključili su da su uslovi leta bili ispod propisanog meteorološkog minimuma za oblačnost i vidljivost, kao i da je pilot Omer Mehić insistirao da sleti na Banjicu (VMA), a potom i u Batajnicu, a ne u Surčinu, gde su pali.

Insajder je ranije pisao da je samo 20 minuta pre sletanja Mehiću rečeno da je prihvat bebe organizovan na aerodromu „Nikola Tesla“. Ova promena odluke gde će se sleteti i dan danas otvara brojne sumnje, ali i pitanje da li zapravo slučaj spasavanja bebe hteo da se iskoristi u političke svrhe.

Ipak, ono što je izazvalo posebno ogorčenje u javnosti jeste zaključak u izveštaju u kome je navodi da je kod Mehića pronađeno 0,68 promila alkohola u krvi. Takođe, navodilo se i da je alkohol pronađen i kod jednog letača-tehničara, te da pre ulaska u helikopter navodno nije bio urađen alko-test, iako je to predviđeno pre svakog leta.

U režimskim medijima tada je krenula i rafalna paljba po majoru Mehiću, koga su optuživali da je kriv za pad.

Ne treba zanemariti činjenicu i da je u izveštaju navedeno da su postojali određeni propusti u organizaciji akcije i lancu komandovanja. Ipak, navedeno je i da oni nisu prouzrokovali pad helikoptera