Cacanović: Najblaze rečeno stanje u agraru je zabrinjavajuće. Posljedica kampanjskog i površnog pristupa institucija koje vode agrarnu politiku se ogleda da Republika Srpska svake godine ostane bez nekoliko stotina poljoprivrednih gazdinstava. Pogrešan pristup i nasilni način ukrupnjavanja poljoprivrednih gazdinstava doveo je do toga da se mala gazdinstva gase. To se dešava jer ne mogu izdržati tržišnu utakmicu gdje se favorizuju veliki proizvodjači.Naročito se to odnosi na podsticajna sredstva u poljoprivredi. Limiti za podsticaje za male proizvođače su veliki i polako nam se onaj stari prepoznatljivi poljoprivredni proizvođač gasi i nestaje. Na takav način sela nestaju.

BijeljinaLive: Pojasnite, kako se favorizuju veliki i koji je način za rješenje ovog problema?

Cacanović: Navešću vam jedan primjer, kako izgleda dodjele državne zemlje poljoprivrednim proizvođačima. U Semberiji rigorozne uslove učešća na licitaciji ispunjava tek 50-tak proizvođača. Svi manji proizvođači koji su vrlo zainteresovani da pod povoljnim uslovima zakupe zemljište, bivaju eliminisani u startu. Stoga, tek nekoliko ljudi obrađuje stotine i hiljade hektara. Identična situacija je u stočarskoj proizvodnji gdje se iz godine u godinu povećavaju limiti tako da mali stočari ne mogu da ostvare nikakve premije. Rješenje je jednostavno ako želimo da sačuvamo selo moramo uvažiti male poljoprivredne proizvođače i omogućiti im da budu ne samo ravnopravni nego i privilegovani u odnosu na velike proizvođače.

BijeljinaLive: Žetva pšenice je u punom jeku a cijena hljebnog žita se ne nazire. Zašto je tako?

Cacanović: Kao i svake godine nadležni sjeku ražanj na Božić a otkupljivači pšenice koriste sve slabosti države i seljaka da ostvare ekstra profit. Da ima države ona bi odavno prepoznala trenutnu krizu u svijetu i nedostatak pšenice na svijetskom tržištu. Reagovala bi odavno i otkupila bar 30% ovogodišnjeg roda pšenice jer ko zna da li ćemo je imati na proljeće. A što se tiče cijene tu ne bi smjelo biti diskusije. Cijenu pšenice diktira tržište a ono kaže da je današnja cijena na Novosadskoj berzi 39.dinara, dakle to je 0.65 km po kilogramu. Svaka druga cijena pšenice je prevara i pljačka poljoprivrednih proizvođača. Pogledajte samo koliko je posljednjih mjeseci poskupio hljeb i svi proizvodi od brašna. Dakle zaključak je da ne smije sve pucati preko seljakovih leđa, valjda će neko zaštiti najčestitiji stalež našeg društva. A to je definitivno srpski seljak.

BijeljinaLive: Da li vidite izlaz iz ove teške situacije i šta je to na čemu država mora da istraje da bi se poljoprivreda spasila?

Cacanović: Navešću vam jedan apsurd gdje mi svake godine u proizvodnji najzastupljenije ratarske kulture kukuruza gubimo na 100.miliona KM. Republika Srpska leži na rijekama, podzemne vode su nerjetko na 5.metara dubine. Sve ovo što nam je Bog dao mi ne koristimo. U narednih deset dana će rod kukuruza biti prepolovljen samo iz razloga što se površine ne navodnjavaju. Sve imamo a ništa ne koristimo. Izrael u pustinji more odsoljava i navodnjava svoje površine a mi gledamo u nebo. Prioritet svih prioriteta je dovesti priključak vode svakoj njivi i navodnjavati svaki pedalj plodne zemlje. Poljoprivreda mora biti najvažnija razvojna grana ove zemlje. Na kraju ću vam navesti primjer tog nedomaćinskog odnosa od strane države. U selima Ljeskovac, Patkovača, Golo Brdo i  Kojčinovac je taj sistem za navodnjavanje instaliran još prošle jeseni i isproban ovog proljeća ali nije dat na upotrebu poljoprivrednim proizvođačima jer se čekaju izbori u oktobru da se sistem pusti.

Nadam se da ste na kraju ovim primjerom shvatili zašto propada seljak u RS.

BijeljinaLive