Omiljena u svetinji i kod vjernika, skoro do same smrti vedrog duha i energična sestra Ana, rodom iz Čečeve, kod Teslića, najvećeg srpskog sela u RS i BiH, bila je i ostaće sinonim za vjeru i posvećenu monahinju. Više od šest decenija bespogovornih poslušanja, od onih u manastiru i manastirskoj crkvi do drugih na ekonomiji svetinje, svedoče da je, kada je ušla na manastirske dveri, čvrsta bila u odluci da u monaštvu ostane do posljednjeg dana, kao i što se dogodilo.

Preživjela je sve ono što je preživljala ova divna Nemanjića zadužbina, radeći kao pčelica, a znala je da pretrpi muke i nepravde, ponekad, kada neki daju sebi za pravo da „uvode u red“ ovakve monahinje, a sami su, baš zbog nereda, stavljeni na marginu crkvenog života. Mnogo je bila vezana za manastir i sestrinstvo i oca Lazara Kršića, koji joj je, često bio više od oca i brata.

Ožalošćeno je sestrinstvo Manastira Tavne, na čelu sa igumanijom Martom, duhovnik otac Lazar, sestričina Nevenka, mnoga rodbina i prijatelji. Vjernici su se radovali svakom susretu sa tom divnom monahinjom, koja je imala ljubavi za svakog čovjeka, vedru i lijepu riječ, utjehu i nadu. Počivaće na monaškom groblju. Njenom smrću, Tavna je ostala sa sedam monanjiha i igumanijom Martom, a još dvije sestre su u jako lošem zdravstvenom stanju.