Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. maja, čime se obilježava uspomena na Svetog Geogrija Pobjedonosca. Mnogi Srbi slave Svetog Đorđa.
Prema starom narodnom običaju uoči Đurđevdana, prije izlaska Sunca, žene i muškarci u selima, odjeveni u najsvečanije odijelo, sa svojom djecom odlazili su na izvor ili rijeku da bi se tamo umili vodom koja će im donijeti zdravlje u narednoj godini.
Po narodnom vjerovanju, ovim praznikom se ispraća zima i dočekuje proljeće. Do tada nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, a od ovog dana priroda se preobražava i po običaju ljudi provode noć na proplancima i planinama.
Postoji u našim krajevima i izreka:,,Mitrov danak hajdučki rastanak, Đurđev danak hajdučki rastanak’’.
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i ulaznu kapiju.
Ovdje, u Semberiji, običaj je da se sijeku olistale grane – štapovi lijeske na kojima se se, takodje, od lijeske osječe parče drveta i njime napravi krst na grani lijeske. Te ,,zakrštene’’ grane lijeske se stavljaju na kuću i ostale zgrade, na kapije i na njive. Sve se ovo čini da bi godina i dom bili berićetni I da se od kuće otjera svako zlo. Ponegdje je običaj da se to kićenje zelenilom vrši i na sam Đurđevdan, prije zore.
Uoči Đurđevdana, običaj u ovim krajevima je bio i da momci idu od kuće do kuće gdje imaju djevojke i da im isjeku cvijeće i njime zakite ulazna vrata na kući, kapiju ili ogradu. Najčešće se sjeklo cvijeće miloduv ili miloduh i jorgovan. Miloduv, zeleno cvijeće, intenzivnog mirisa, gotovo da je nestalo u Semberiji, a i jorgovana je sve manje. Sa nestankom ovog ,,starinskog’’ cvijeća, nestaju i ovi običaji.
Đurđevdan je praznik sa jako puno običaja i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost, koje se tog dana obavljaju. Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su, svakako, postojali i prije nego što je on primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe je svojim praznikom zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.
Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.
Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji, kao za Svetog Đorđa.
