Tejlor Svift je izgleda predvidela sopstvenu prosidbu dok je pisala svoj novi album „The Life of Showgirl“. U svojoj novoj pesmi „Wood“, pop zvezda se otvara o pronalaženju životnog partnera u zvezdi NFL-a Trevisu Kelsiju, izveštava People.
Svift kao da u pesmi aludira na svoju prošlost neuzvraćene ljubavi i sigurnost koju je pronašla sa Kelsijem.
„Devojke, ne moram da hvatam buket. Znam da je težak prsten na putu. I dušo, priznajem da sam bila malo sujeverna. Kletva na meni je prekinuta tvojim čarobnim štapićem. Izgleda kao da ti i ja same stvarami svoju sreću“, peva Svift u pesmi, pre nego što se poziva na Kelsijev podkast.

„Nove visine, muškarac zbog koga ne moram da kucam u drvo. Sve to žaljenje, želje za zvezdom padalicom, nikada mi nisu ništa dobro učinile“, tekst je nove pesme.
Kasnije, Svift peva da smo „to ti i ja zauvek“ i dodaje: „Oprosti mi, zvuči arogantno. Hipnotisao me je i otvorio mi oči. Njegova ljubav je bila ključ za otvaranje mojih butina“.
Svift je objavila svoj 12. studijski album, „The life of the showgirl“ nešto duže od mesec dana nakon što su ona i njen verenik Trevis Kelsi potvrdili srećne vesti.
Oboje imaju 35 godina i zabavljaju se dve godine.
„Vaš profesor engleskog i vaš profesor fizičkog se venčavaju“, napisali su u zajedničkoj objavi, aludirajući na svoj nadimak TNT.
Šekspirova mlada tema pesme – ko je ona?
Mlada žena iz visokog društva, pod ogromnim pritiskom patrijarhalnog sveta, zaljubljuje se i time biva uništena. Njena porodica joj naređuje da zaboravi muškarca koga voli, a njene emocije se koriste protiv nje. Njenim životom dominiraju muškarci koji pokušavaju da je kontrolišu, a ona pronalazi snagu u pevanju o svom besu, čak i kada je nazivaju ludom. Ona peva do samog kraja, dok se ne umre slomljenog srca.
Nije teško videti zašto se Tejlor Svift poistovetila sa Ofelijom, do te mere da njen novi, 12. album, „The Life of the Showgirl“, počinje pesmom „Sudbina Ofelije“, posvećenom tragičnom liku iz Šekspirovog Hamleta, piše Tin Vog.

Ko je Ofelija?
Ona je ćerka Polonija, glavnog savetnika kralja Klaudija, i sestra Laerta. Iako drama sugeriše raniju romansu sa Hamletom, detalji su oskudni. Hamlet, opsednut osvetom za ubistvo svog oca, brutalno je odbacuje, govoreći: „Voleo sam te jednom, nisam te voleo. Idi u manastir.“
Njegova opsesija je potiskuje u drugi plan, a njene želje se ignorišu. Kada Hamlet slučajno ubije svog oca, njena patnja u srcu i tuga je izluđuju. U svom očaju, ona se davi pevajući, a njena smrt ostaje nejasna, da li je bila nesreća ili samoubistvo.
Lik otvoren za tumačenje
Njena priča je postala platno na koje su drugi projektovali svoje ideje. Feministkinja Elejn Šouolter tvrdi da prava priča o Ofeliji leži upravo u istoriji njenog tumačenja. U zavisnosti od epohe, ona je prikazana kao krhko dete, devica ili bludnica, žrtva ili osnažena žena.
Ona je, na neki način, showgirl koja može postati šta god želite. U ovom kontekstu, veza sa Tejlor Svift postaje jasnija. Slika Ofelije je zapravo platno koje fanovi i kritičari stalno pune svojim idejama.
Ludilo kao jedini izlaz
Za Ofeliju, ludilo na kraju postaje jedini oblik slobode.
„U ranoj modernoj engleskoj drami, biti lud na sceni stavlja vas u poziciju da budete van društva, ali i da otkrivate istinu“, objašnjava profesor Kris Baret. Ironično, Ofelija pronalazi svoj glas tek kada je tuga izludi.
Svift se često igra konceptom ludila u svojim pesmama. U „Praznom prostoru“ peva da će bivši ljubavnici „reći da sam luda“, dok u „Luda žena“ kaže: „Svaki put kada me nazovete ludom, postajem još luđa“.
Nova sudbina za Ofeliju
U „Sudbini Ofelije“, Svift peva o tragičnom kraju.
„Najstarija ćerka plemića, Ofelija je živela u fantaziji, ali ljubav je bila hladan krevet škorpija“, peva ona. Pa ipak, za razliku od originala, Sviftova Ofelija je spašena od smrti.
„Kasno jedne noći si me iskopala iz groba i spasila moje srce od Ofelijine sudbine“, kaže pesma.
Novi ljubavnik je spasava, ne iz vode, već iz groba u koji je već bila položena. Ali da li je ovo zaista oslobođenje? Heroina je živa, ali je ponovo spasava čovek.
Da li je to odstupanje od patrijarhalnih okova ili samo zamena jednog čoveka drugim, možda dostojnijim? Svift ne nudi jednostavne odgovore, već otvara prostor za diskusiju o tome da li uopšte imamo kontrolu nad sopstvenom sudbinom.