30. juna 1995. godine na velika platna stigao je Apolo 13, film koji je na snažan i emotivan način oživeo jednu od najdramatičnijih epizoda u istoriji američkog svemirskog programa.
Radnja filma prati astronautsku posadu Apola 13, Džima Lovela, Freda Haisa i Džeka Svigerta, čija misija prema Mesecu biva iznenada prekinuta nakon eksplozije jednog od rezervoara kiseonika na svemirskoj letelici. Ono što je trebala da bude još jedna veličanstvena demonstracija američke tehnološke superiornosti pretvara se u borbu na život i smrt za povratak kući.
Kako se letelica udaljava od Zemlje, posada i kontrola misije u Hjustonu suočavaju se s nizom tehničkih i ljudskih izazova, gde svaka greška može da znači smrt. Najpoznatija rečenica iz filma, „Hjustone, imamo problem“, ušla je u filmsku i opštu kulturu kao sinonim za nepredviđenu krizu.
Glavnu ulogu zapovednika Džima Lovela tumači Tom Henks, koji je i u ovoj ulozi dokazao zašto ga publika i kritika smatraju jednim od najpouzdanijih i najharizmatičnijih glumaca svoje generacije.
Uloge njegovih kolega astronauta tumače Kevin Bejkon kao Džek Svigert i Bil Pakston kao Fred Hejs, dok Ed Haris briljira kao Džin Kranc, legendarni voditelj leta u kontroli misije. Posebno je zapažena i Katlen Kvinlan kao Marilin Lovel, supruga zapovednika misije, čiji su emotivni trenuci na Zemlji dodali filmu dodatnu dubinu i humanost.
Apollo 13 je bio i kritički i komercijalni uspeh. Film je nominovan za devet Oskara, uključujući one za najbolji film, najbolju montažu i najbolju glumu u sporednoj ulozi (Ed Haris i Katlin Kvinlan). Osvojio je dve nagrade, za najbolju montažu i najbolji zvuk. Na Rotten Tomatoes-u film drži impresivnih 96 odsto pozitivnih recenzija, dok je na IMDb-u ocenjen s visokih 7.7/10.
Mnogi kritičari su ga nazvali „uzbudljivim i emocionalno snažnim“, hvaleći sposobnost reditelja da od poznatog istorijskog ishoda stvori napetu, gotovo trilersku atmosferu.
Zasluge za uspeh filma pripadaju i autentičnoj rekonstrukciji NASA okruženja, tehničkoj preciznosti te izuzetnoj posvećenosti detaljima. Produkcijski tim je čak sarađivao s NASA-om kako bi scene u bestežinskom stanju bile što uverljivije, a glumci su delove snimali u letelici koji simulira uslove bez gravitacije, što je filmu dalo retko viđenu realističnost.