Nije tajna da je Džejms Bond oduvek bio veliki zavodnik. Njegov promiskuitet ključan je deo lika još otkad je Šon Koneri 1962. godine oživio kreaciju Jana Fleminga na velikom platnu.
Iako je ovaj aspekt franšize donekle ublažen tokom ere Danijela Krejga, činjenica ostaje da je svaki glumac koji je preuzeo ulogu agenta 007 morao da se pomiri sa svojom reputacijom ženskaroša. Pa ipak, upravo je zato jedan poznati glumac odbio priliku da postane prvi filmski Bond, piše časopis Far Out.
Potraga za prvim Bondom
Početkom 1960-ih, producent Kabi Brokoli je tražio savršenog glumca za ulogu tajnog agenta. Njegov prvi izbor bio je Keri Grant, ali je smatrao da je prestar za ulogu i nije želeo da potpiše ugovor za više od jednog filma.
Ričard Barton nije dovoljno verovao u projekat da bi se obavezao, Džejms Mejson je odbio da potpiše ugovor za više od dva filma, a Rod Tejlor nije mislio da je uloga agenta 007 dovoljno dobra za njega. Tako je Brokoli na kraju došao do Patrika Mekguena.
Moralna prepreka
Makguen je delovao kao idealan kandidat: bio je u ranim tridesetim, već poznato ime, ali ne toliko poznato da bi zasenilo novu franšizu, i bio je odličan glumac. Međutim, postojao je jedan nepremostivi problem. Kao duboko religiozan čovek, Makguen je prigovarao dvema ključnim karakteristikama lika: scenama seksa i nepotrebnom nasilju.
„Negativan uticaj na decu“
U svojoj autobiografiji, Brokoli je napisao da je Makguen „mogao biti odličan Bond, ali je bio duboko religiozan i da mu je bilo neprijatno zbog seksa i nasilja“. Pošto je nemoguće biti 007 bez ta dva elementa, poznati glumac, dobitnik nagrada BAFTA i Emi, kasnije je objasnio zašto je propustio priliku koja bi obeležila njegovu karijeru.
„Mislio sam da je previše naglaska na seksu i nasilju“, rekao je. „To ima negativan i snažan uticaj na decu. Da li biste želeli da vaše dete odraste u osobu poput Džejmsa Bonda? Pošto čvrsto stojim iza svojih uverenja, kao pojedinac i roditelj, nije mi imalo smisla da učestvujem u nečemu što smatram problematičnim“.

