Kventin Tarantino je oduvek bio poznat po kontroverznim pogledima i filmovima koji polariziraju publiku.
Od svog rediteljskog debija Reservoir Dogs, koji je izazvao različite kritike, do kasnijih filmova kao što su Hellboy, Django Unchained i Bilo jednom u Holivudu, Tarantino je često bio meta kritika zbog svog stila, upotrebe uvredljivog jezika i prikaza žena. Ali uprkos kritikama, on nikada nije odstupio od svoje vizije i uvek otvoreno iznosi svoje mišljenje, čak i kada se niko ne slaže sa njim.
Jedan takav slučaj je njegov utisak o Džokeru: Ludilo u dvoje (Joker: Folie à Deux), nastavku Džokera iz 2019. Film, koji je objavljen 2024. godine, naišao je na negativne kritike i nominovan je za Zlatnu malinu umesto za prestižne nagrade. Ali Tarantino je imao potpuno drugačije mišljenje.
„Stvarno, stvarno mi se dopao, stvarno. Zaista. Otišao sam da ga gledam očekujući da će me režiser impresionirati, ali sam mislio da će to biti hladan, intelektualni eksperiment koji na kraju neće funkcionisati kao film. Ipak, osvojio me je“, rekao je gostujući na The Bret Easton Ellis Podcastu, prenosi Far Out Magazine.
„Toliko sam nihilista da mogu da uživam u filmu koji možda neće funkcionisati u klasičnom smislu. To je veliki, haotičan nered, ali me je osvojio. Zaista su mi se dopale muzičke numere. Što su pesme bile banalnije, to su bile bolje“, rekao je on.
Pored toga, Tarantino je u filmu prepoznao uticaj scenarija koji je sam napisao početkom 1990-ih za Prirodno rođene ubice, što ga je dodatno impresioniralo.
„To su Rođene ubice koje sam sanjao da vidim kao tvorca Mikija i Malorija. Svidelo mi se šta su uradili sa njima. Voleo sam pravac u kom su krenuli. Ceo film je bio kao grozničavi san Mikija Noksa“, zaključio je on.