Iako Drugi svetski rat često služi kao inspiracija za filmske projekte koji publici pružaju priče o borbi između dobra i zla, Prvi svetski rat retko dobija istu pažnju.
Ovaj sukob, bez jasnih podela na junake i zlikovce, umesto herojske epike često se prikazuje kao besmisleno krvoproliće izazvano ambicijama tadašnjih nacionalističkih vođa.
Takav je i kultni film Staze slave (Paths of Glory) iz 1957. godine, u režiji Stanlija Kjubirka sa legendarnim Kirkom Daglasom u glavnoj ulozi.
Film prikazuje pukovnika Daksa (Daglas) koji služi u francuskoj vojsci i dobija naredbu da svoje ljude povede u gotovo samoubilački napad. Njegov nadređeni, svestan da je misija osuđena na propast, kasnije optužuje vojnike za kukavičluk i naređuje da se trojica nasumično odabranih vojnika pogube kako bi prikrio vlastite greške u zapovedanju. Ova tmurna i potresna priča, utemeljena na istinitom događaju, šokirala je publiku i oduševila kritičare, ali je naišla na žestok otpor vlasti.
Optužbe za antiratnu poruku
Film Staze slave je zbog svog surovog i nemilosrdnog prikaza vojnih struktura i nepravde stekao reputaciju antiratnog filma, piše Slash Film. Francuske vlasti, posebno pogođene načinom na koji su prikazani njihovi generali, pritisnule su evropskog distributera da film ne prikazuje u Francuskoj, zbog čega je film prikazan u francuskim bioskopima tek 1975. godine – čak 18 godina nakon njegove premijere.
Najduža zabrana dogodila se u Španiji pod diktaturom Franciska Franka, gde je film bio zabranjen sve do 1986. godine – 19 godina nakon izlaska filma i čak 11 godina nakon Frankove smrti.
Kulturni uticaj i kasno priznanje
Uprkos komercijalnom neuspehu, film Staze slave postao je kultni klasik koji inspiriše filmske stvaraoce i gledaoce širom sveta. Njegova mračna, ali duboko ljudska poruka o žrtvama besmislenih sukoba i nepravdi ostaje snažna i danas.
Čak je i francuska vlada, gotovo dvadeset godina nakon pogubljenja trojice vojnika čija je sudbina inspirirala film, priznala njihovu nevinost i odala počast njihovoj žrtvi.