Čuveni starogrčki basnopisac Ezop, jednom prilikom je rekao: „Ljudima je tuđa nesreća, najbolji lijek za vlastitu“
To bi otprilike mogao biti odgovor na komentar i pitanje Miroslava Milovanovića, bivšeg predsjednika GrO SNSD Bijeljina, koja je objavio post na mreži „iks“, a koja glasi:
„Čitam izlive radosti povodom vijesti o operaciji Milorada Dodika. Teško je procjeniti ko se više raduje, botovi političkog Sarajeva ili opozicije u RS?
Zluradih komentara je zaista bilo. Neke su ostavljali i na facebook stranici BijeljinaLive. I zaista su užasni.
Ovako. Zluradost je najružnija karakteristika ljudske ličnosti, oblik duhovne izopačenosti pogubljenosti. Nikada ne prestaje, uvijek živi i pronalazi način da ispliva na površinu. U konkretnom slučaju potaknuta je nemoći, frustracijim i bolesnim stavom da mržnja može donijeti političko olakšanje. Međutim, mudri srpski narod je davno objasnio konačnu manifestaciju mržnje. „Uvijek izjeda onoga ko je nosi, a ne onoga kome je namjenjena.“
Daleko od toga da se autor ovih redova slaže sa politikom Milorada Dodika. Kritičar jesam ali sudija nisam, uvijek pažljivo vodeći računa o riječima Isusa Hrista: „Ne sudite da vam se ne sudi, jer kakvim sudom sudite, sudiće se vama“ (Jevanđelje po Mateju, glava 7).
Međutim, pravoslavlje ili ako hoćete odsustvo moralnih principa lagano iščezava iz najvećeg broja srpskih duša. Zato nas progone najcrnje misli i neprestano smo u domašaju đavola. „A ko sa đavolom tikve sadi, o glavu mu se obiju“
