Poslije 23 godine, vjetrovi promjena su konačno stigli u Ugljevik. Načelnik Vasilije Perić, čije je ime bilo sinonim za opštinsku vlast, više neće koračati hodnicima opštine kao neprikosnoveni vladar. Da, bilo je to predugo trajanje, jedno beskonačno ponavljanje istih obećanja, istih projekata koji nikad nisu ugledali svjetlo dana. Došlo je vrijeme da narod povuče kočnicu i kaže – dosta je bilo. Narod ne možete „do vijeka“ tretirati kao beslovesne ovce.
Zašto je Vasilije Perić izgubio povjerenje naroda? Odgovor je jednostavan, a ujedno i složen. S jedne strane, narod je umoran od čekanja. Dvadeset godina obećavana sportska dvorana postala je mitsko mjesto, nedostižni simbol stagnacije i neispunjenih nada. Zamislite koliko je generacija učenika prošlo kroz škole, a da nijednom nisu zakoračili na parket te dvorane. Zastala u mašti, daleko od svakodnevnog života, ta dvorana je postala podsjetnik na sve ono što nije urađeno.
A šta reći o prečistaču otpadnih voda, koji je trebao očistiti rijeku Janju? I on ostade samo na papiru, kao još jedno obećanje koje nikad nije ispunjeno. Ta rijeka, koja je mogla biti simbol čistog života, ostala je zatrpana nemarom i zaboravljena od strane vlasti koja je okretala glavu od problema. Perić je postao majstor u odlaganju. Svaki problem je imao rješenje, ali samo na papiru.
Narod Ugljevika više nije mogao da trpi te iste fraze, iste izgovore. Vasilije Perić nije izgubio samo zbog toga što nije ispunio obećanja – izgubio je i zbog činjenice da je jednostavno dosadio. Kao staro pozorište koje iz godine u godinu reprizira istu predstavu, njegova politika je postala dosadna, monotona, bez energije i novih ideja. Ljudi su željeli nešto drugačije, neku novu priču, neki novi početak. A Perić im to više nije mogao ponuditi.
Ironično, ključni udarac njegovoj dugogodišnjoj vladavini bio je upravo trenutak kada je, prije dvije i po godine, oformio skupštinsku većinu sa SNSD-om. To je bio trenutak kada je Perić napustio svoje dugogodišnje političke principe, a narod mu to nikada nije oprostio. Ova neprirodna koalicija, koju su mnogi vidjeli kao izdaju, postala je simbol njegove političke slabosti, a ne snage. Biračko tijelo je to prepoznalo i povuklo liniju. Sa Perićem je gotovo.
I tu na scenu stupa Dragan Gajić, čovjek koji je u narodu prepoznat kao pravi, novi lider. On nije samo predstavnik nove političke ere, već simbol svježine, promjena i nade. Njegova pobjeda je jasno ukazala da su ljudi spremni da krenu naprijed, da okrenu leđa prošlosti i otvore vrata budućnosti. Sa druge strane, Perić je postao dio istorije, ne zbog svojih postignuća, već zbog svojih promašaja.
Tako je, nakon 23 godine, Ugljevik konačno rekao “ne”. Ne stagnaciji, ne starim obećanjima, ne politici koja se vrtjela u krug bez ikakvog napretka. Narod je izabrao novi put, a Perić će ostati samo kao uspomena na jedno dugo poglavlje koje je konačno zatvoreno.
