Danas, dan poslije Lazareve subote, Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave praznik Cvijeti, uspomenu na svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, posljednju nedjelju pred početak njegovih stradanja, smrt i Vaskrsenje. Kako pada u proljeće, u narodu je vezan i za buđenje prirode i njeno cvjetanje.
U pravoslavlju se danas, nedjelju dana prije Uskrsa, podsjeća na svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim.
Na ulazu u Svetu zemlju narod ga je dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao: „Osana (slava) sinu Davidovu“.
Kako bilježe jevanđelja, njegovi učenici su mu doveli magaricu na kojoj je ušao u grad. Time se ispunilo staro proročanstvo: „Evo car krotki ide i jaše na magarici“.
Nekada je bio rasprostranjen običaj da se na Cvijeti cijeli dan šeta okićen cvijećem. Momci su pravili bukete i nosili ih djevojkama, a svaki cvijet imao je svoje značenje. Stavlja se i vrbova grančica „za brz napredak“, ponegdje dren „za zdravlje“, a djevojke stavljaju i ljubičice.
Ovo cvijeće se ne unosi u kuću, već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Ponekad se cvijeće potapa u vodu u kojoj je zlatno ili srebrno prstenje, pa se tom vodom djeca umivaju. Stavlja se i vrbova grančica „za brz napredak“, ponegdje dren „za zdravlje“, a djevojke stavljaju i ljubičice, ako ih ima.
U srpskoj istoriji, na ovaj dan narod se uvijek okupljao u radosti, ali bez veselja.
U Takovu je na Cvijeti 1815. godine knez Miloš Obrenović pozvao Srbe na ustanak protiv Turaka riječima: „Evo mene, a evo vama rata sa Turcima.“ Veoma mali broj porodica danas slavi krsnu slavu. Ponegde se slavi kao zavjetina.
