BANJALUKA – Uoči parlamentarnih izbora 2018. godine, Marko Pavić, tadašnji predsjednik Demokratskog narodnog saveza (DNS), najavio je da će ova stranka ostvariti najbolji rezultat u svojoj istoriji, te kao ciljeve postavio 100.000 glasova, najmanje 12 poslanika u Narodnoj skupštini RS i mjesto predsjednika Vlade RS.
bio je Pavić veoma blizu.
Stranka je dobila podršku 98.951 birača i osvojeno je 12 mandata u parlamentu Srpske. Ali, nikada dugo čekano mjesto premijera, koje im je, prema nekim pričama koje su tada kružile u javnosti, bilo obećano. No, i pored toga, snaga stranke bila je i više nego očigledna. U vlasti, samo je SNSD bio jači, a u opoziciji SDS. Dakle, nakon izbora 2018. godine bili su po snazi treća stranka u Republici Srpskoj i NS RS.
A onda počinje potpuni raspad. Svega mjesec dana nakon izbora, dolazi do velikih nesuglasica u najužem rukovodstvu DNS-a (govorilo se da su se posvađali Pavić i Nedeljko Čubrilović zbog mjesta predsjednika Narodne skupštine RS), što je rezultiralo time da četiri poslanika ove stranke: Nedeljko Čubrilović, Milan Dakić, Spomenko Stojanović i Spomenka Stevanović budu isključeni iz stranke.
U narednih mjesec dana, odnosno do sredine decembra 2018. godine, rasipanje kadra se nastavilo, a nezadovoljni članovi formirali su novu partiju 22. decembra 2018, kada je osnovan Demos, a za predsjednika izabran Nedeljko Čubrilović.
Marko Pavić je tada rekao da će koalicija odlučiti o tome da li će ova stranka i dalje biti dio vlasti. Burnih godinu dana nakon izbora dobilo je epilog u decembru 2019. godine, kada se s mjesta predsjednika DNS-a povukao Pavić, zbog, kako je rekao, zdravstvenih razloga. Na njegovo mjesto došao je Nenad Nešić.
„Na sceni je borba za primat u stranci, i to na način kako se to u DNS-u nikada nije dešavalo… Kada je DNS postigao najbolji rezultat, tada je počeo sunovrat stranke“, rekao je tada Dragutin Rodić, generalni sekretar DNS-a, koji je takođe podnio ostavku.
Pred izbore 2020. godine, DNS su pogodile nove nesuglasice. Petnaest dana prije izlaska na birališta, Nešić je najavio da DNS izlazi iz vladajuće koalicije u Srpskoj i BiH.
Nepunih mjesec dana po završetku lokalnih izbora, saopšteno je da će šest poslanika DNS-a preći u opozicione klupe. Svemu je prethodilo to što je Nešić smijenio četiri stranačka potpredsjednika: Đorđa Popovića, Ognjena Tadića, Dragomira Jovičića i Marka Aćića.
Sa ulaskom DNS-a u opoziciju nije se složio Darko Banjac, tadašnji predsjednik poslaničkog Kluba DNS-a i generalni sekretar stranke, koji je podnio ostavku na te funkcije. Klub je onda napustio i Milan Radović, pa Diko Cvijetinović, čime je DNS za dvije godine sa 12 pao na pet narodnih poslanika.
Dvije sedmice nakon izlaska iz DNS-a, Darko Banjac osniva Narodnu partiju Srpske (NPS). Na taj način, na izbore 2022. godine DNS je izišao podijeljen na tri partije, s tim što su oni proklamovali opozicione stavove, ali kao samostalni „treći put“, dok su NPS i Demos ostali uz vlast.
Rezultat na izborima bio je u najmanju ruku tragičan.
Osvojili su svega 28.502 glasa, a da stvar bude gora, bili su lošiji od Demosa. Dodatan udarac priredila im je činjenica da nisu osvojili nijedan direktan mandat u Narodnoj skupštini RS, a situaciju je donekle izvukla kompenzacijska lista, koja im je sačuvala četiri fotelje u najvećem zakonodavnom domu. Dakle, za četiri godine, treća po snazi stranka u Srpskoj, pala je do neprepoznatljivosti.
Očigledno svjesni da tako ne ide, prave novi-stari zaokret.
Donosi se odluka da je ipak bolje u vlasti, pa su uz „oprost Milorada Dodika“ dobili mogućnost da opet odlučuju kako u Srpskoj, tako i na nivou BiH (Nešić postao ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH).
Ali, ni to ih nije spasilo novog kraha u NS RS. Dva narodna poslanika napustila su njihov klub, tako da u ovom trenutku DNS ima samo dvoje narodnih tribuna.
U priču moramo uključiti i predstojeće lokalne izbore. Prema dosad dostupnim informacijama, DNS neće imati kandidata ni za jednu načelničku poziciju u 65 lokalnih zajednica u Republici Srpskoj.
Đorđe Vujatović, novinar iz Banjaluke, koji godinama prati politička dešavanja, ističe da je sunovrat DNS-a rezultat ustaljene matrice vladajuće strukture.
Pojašnjava i na šta konkretno misli.
„U svakoj stranci koja naraste dovoljno na način da bi ugrozila SNSD, dolazi do raspada i cjepkanja te stranke. To smo vidjeli i sa Socijalističkom partijom, i sa Ujedinjenom Srpskom, pa čak i sada sa Demosom“, kaže Vujatović.
Prema njegovom mišljenju, DNS je „stradao“ kada je izgubio Prijedor, koji je bio njihovo glavno uporište.
„Praktično su ostali samo u Istočnom Sarajevu, jer se tamo nalazi predsjednik stranke i naravno da je njemu lakše da strankom upravlja odatle, i sa poslanicima i sa ministrima“, naglašava Vujatović za „Nezavisne novine“.
