Politička scena Republike Srpske dobila je još jedan zanimljiv duel. Ovoga puta između visokog funkcionera SDS-a Marinka Božovića i člana Predsjedništva SNSD-a Miroslava Milovanovića.
Nakon što je Božović u intervjuu pod naslovom, „Glas za Blanušu-glas za narod, glas za Karana-glas za Dodika, izjavio da je SDS “izabrao novo lice“ Milovanović mu je preko mreže X, bez mnogo diplomatskih rukavica odgovorio kratko, jasno i u svom stilu.
“Božoviću, ovo što izjavljuješ je klasična navlakuša za narod i manipulacija. Pa ti kao načelnik opštine imaš mentora bez kojeg ne možeš mrdnuti, a Blanuša će biti samostalan u svom radu?! U to mogu povjerovati mala djeca, a ona nemaju pravo glasa”, poručio je Milovanović.
Milovanovićeva reakcija nije bila tek impulsivna poruka na društvenoj mreži. Naprotiv, došla je kao jasan odgovor na pokušaj da se jedna predizborna formula prikaže kao borba “naroda protiv sistema”.
On se, zapravo, nije složio s argumentacijom da je glas za Blanušu predstavlja volju naroda, a podrška Karanu, glas za Dodika. Milovanović smatra da je takvo pojednostavljivanje suštinski pogrešno, jer narod nije ničija lična svojina niti se njegova volja može svesti na stranačku parolu.
Takođe, jasno je iz Milovanoviće izjave da SDS teško može govoriti o “nezavisnom kandidatu” kada i sam Božović, koji promoviše Blanušu, ima svoje političke mentore bez čijeg znaka ne može ni do mikrofona, a kamoli do odluke.
U tom smislu, komentar člana predsjedništva SNSD-a ima i dublju poruku. Javnost se često fascinira pojmom “novog”, ali istinsku promjenu ne donosi lice, nego karakter i hrabrost da se bude dosljedan, čak i kad to nije politički isplativo.
