Poreska uprava Republike Srpske započela je istragu protiv 21 osobe zbog naglog uvećanja imovine u inostranstvu. Dok se pažnja javnosti usmjerava na ovaj slučaj, postavlja se logično pitanje. Šta je sa imovinom političara, dugogodišnjih funkcionera i njihovih porodica?
Miroslav Milovanović, bivši ministar i istaknuti političar iz Bijeljine, postavio je naprijed pomenuto pitanje javno i bez uvijanja. Predložio je da se provjere i političari, njihove supruge, braća, sestre i to ne samo u inostranstvu. Takođe, hrabro traži da se krene upravo od njega. Uvjeren u ispravnost svog djelovanja, apsolutno ima pravo da zahtjeva od nadležnih struktura da utvrde činjenično stanje i eliminišu često neutemeljene spekulacije u javnosti. Međutim, njegova objava zapravo šalje kristalno jasnu poruku. Ako građani moraju pravdati svoje bogatstvo, onda to moraju i oni koji su godinama donosili odluke u ime naroda.
Ovaj prijedlog bi posebno trebalo da podrže oni koji se godinama unazad pozivaju na poštenje i transparentnost. Javna funkcija podrazumijeva odgovornost, a dugogodišnje političko djelovanje, posebno na visokim pozicijama, ne bi smjelo donositi enormna bogatstva koja se ne mogu objasniti redovnim primanjima.
Međutim, postavlja se i dodatno pitanje. Ko će provjeravati one koji bi trebalo da provjeravaju? Ko će istražiti imovinu direktora i rukovodilaca Poreske uprave, koji decenijama rade na ključnim pozicijama i imaju pristup svim finansijskim tokovima? Da li je njihova imovina proporcionalna njihovim primanjima ili i tu postoje nelogičnosti?
Ako bi se ovakva provjera zaista sprovela temeljno i bez političkih pritisaka, napokon bismo mogli dobiti presjek stanja. Koliko su građani Republike Srpske oštećeni od 1991.godine vladavinom različitih struktura vlasti. Koliko je novca nestalo kroz sumnjive privatizacije, nerealne javne nabavke, namještene tendere i nepostojeće projekte?
Eventualni postupak na koji poziva Milovanović, ne bi predstavljala samo finansijsku reviziju, nego i moralna ocjenu trodecenijskog sistema koji je pokazao ozbiljne slabosti. Zato bi oni koji tvrde da su pošteni i čisti morali prvi stati u red za provjeru. Ako nemaju šta da kriju, neka to i dokažu. Jer u uređenim društvima pravda ne smije biti selektivna, niti smije služiti samo za političke obračune. Ako vrijedi za narod, mora vrijediti i za vlast.
