GRADIŠKA – Toranj za vodu, u gradiškom prigradskom naselju Žeravica, decenijama dominira visinom te svjedoči o graditeljskoj vještini.
Ovaj objekat visok 50 metara, ozidali su čuveni majstori iz Crne Trave u Srbiji. Započeli su 1963. a završili dvije godine kasnije.
Početak gradnje, prije dolaska Crnotravaca, nije obećavao da će ovaj kompleksan posao biti uspješan.
Sandro Zeničanin, direktor Komunalnog preduzeća „Vodovod“ koje gazduje vodotornjem kaže da su u početku, poslovi bili povjereni domaćim građevinskim preduzećima.
„Zidanje tornja, sa prečnikom od 12 metara u temelju, deset na vrhu a pet na sredini, počeli su Vodoprivredno preduzeće „Sava“, „Jedinstvo“ i „Visokogradnja“ iz Gradiške, ali nisu daleko odmakli. Odustali su od posla a da praktično nisu ni počeli. Izazov je za njih bio suviše veliki jer toranj projektovan u konusnom obliku“, kaže Zeničanin.
Na vrhu je nosiva ploča sa bazenog kapaciteta 470.000 litara vode.
Zidari iz Crne Trave u Srbiji, poznati po zidanju najviših i najkomplikovanijih dimnjaka u Jugoslaviji, uspješno su izgradili toranj za vodu koji je i sada u upotrebi.
„Zidan je od opeke, dupli red cigle, od temelja do nosive ploče. Vezivo je pijesak, kreč, cement… Statika je savršena. Vodotoranj, u razornom zemljotresu, 1969. godine, nije oštećen, što je graditeljski fenomen“, pojasnio je Sandro Zeničanin.
On podsjeća da je gradiški toranj za vodu, jedini u Jugoslaviji ozidan isključivo sitnom ciglom, bez betoniranja i betonskih stubova.
