Dolaskom novorođenčeta na svijet, u domove njihovih roditelja ulazi najveća sreća na svijetu.
Svi očevi i majke se istinski trude da svoje nasljednike dočekaju najbolje što mogu, pa se mnogi, i prije njihovog rođenja, trče da nabave sve što je potrebno.
Međutim, ima i onih koji, zbog skromnih primanja, opremu uzimaju od rođaka i prijatelja, te, ako nije riječ o prvom djetetu, koriste krevece, kolica, autosjedalice, te odjeću, od starijih sinova i kćerki.
Oni koji nemaju priliku da pomenute stvari pozajme, suočavaju se sa priličnim izdatkom, jer oprema za bebe jeste sve, samo nije jeftina.
Primjera radi, samo za prosječan krevetac, kolica i autosjedalicu, treba izdvojiti oko 1.000 KM. To podrazumijeva krevetac od nekih 500 KM, dok prosječna kolica koštaju oko 300, a autosjedalica oko 200 KM.
Podloga za presvlačenje, kadica za kupanje, 2 kompleta posteljine, 2 dekice i 4 peškira, u prosjeku koštaju oko 280 KM. Cijena ogradice za krevetac, bez posteljine, iznosi oko 70 KM.
Kad je riječ o garderobi za bebu, 10 bodića košta oko 100 KM, a isto toliko gegica oko 200 KM. Za 10 pamučnih pelena treba izdvojiti oko 50 maraka, a za 10 pari čarapa i 5 siperaka oko 60 KM.
Dvije flašice koštaju oko 50, a dvije dude 20 KM, dok je roditeljima, ako se beba hrani formulom, potrebno i kuvalo za vodu koje košta oko 100 KM. Komplet koji sadrži vlažne maramice, blaznice, kremu, kupku, puder, ulje za njegu tijela, košta oko 50 KM. Obavezne kapsule D vitamina i prašak za zarastanje pupka koštaju oko 20 KM.
Za jedan mjesec, za hranu novorođenčeta koje ne sisa, potrebno je između 120 i 150 KM, a za pelene oko 100 KM.
Kad je riječ o pomenutoj opremi, uzeli smo neke prosječne cijene, dok je tržište bukvalno preplavljeno dječjim stvarima koje obični smrtnici samo mogu da sanjaju.
Tako, krevetići idu i do 1.500 KM, dokluksuzna kolica koštaju i po 2.200, a autosjedalice 1.600 KM. Isto tako, kadice za kupanje mogu se kupiti za 20, ali i za 250 KM. Naravno, riječ je o cijenama koje mogu da isprate samo one imućnije porodice, dok velika većina kupuje opremu neke prosječne cijene ili gleda da se snađe kod rođaka i prijatelja.
– Beba nam je stigla prije dva mjeseca. Na sreću, nismo morali da kupujemo ni krevetac, ni kolica i autosjedalicu. To nam je pozajmila moja sestra, čije dijete ima pet godina, a pomenute stvari je čuvala jer planiraju proširenje porodice. Od nje sam uzela i dosta garderobice. Naravno da roditelju ništa ne može biti skupo za njegovo dijete, ali zašto kupovati nešto što nimalo nije jeftino, ako već ne morate. A sve za djecu je, generalno, prilično skupo. Ko nema neku pomoć sa strane, ima priličan izdatak da sve neophodno nabavi. Što se države tiče, dobili smo 500 KM od grada i 500 KM pomoći za opremu novorođenčeta od Fonda za dječiju zaštitu – kaže Violeta S. iz Banjaluke.
Roditeljima je, naravno, najvažnije da su njihove bebe žive i zdrave, i da dobro napreduju, ali većina nije ravnodušna ako nije u prilici da im kupi sve što treba. Takođe, ima i onih koji nemaju izbora nego da javno traže pomoć, kako bi za svoje bebe obezbijedili bar ono najosnovnije. Tako, nisu rijetkost objave na društvenim mrežama u kojima novopečene majke ili one koje to tek treba da postanu, od drugih članica određene grupe traže da im doniraju što mogu – od pelena i dječje, hrane, preko odjeće, pa do polovnih kolica i krevetaca.
