Među lekarima koji su pokušali da spasu život Zorana Đinđića pre 22 godine bio je i kardiohirurg prof. dr Miljko Ristić. On se za TV Prva prisetio kako su izgledali pokušaji da se spasi život tadašnjeg premijera.
„Ja sam taman završavao jednu operaciju na Klinici za kardiohirurgiju koja se nalazi bukvalno na 20 metara od Urgentnog centra. I taman sam ušao u svoju kancelariju, lokalni telefon je zazvonio, javila se sekretarica generalnog direktora KCS koja mi je rekla: „Profesore, dobro smo vas našli, trčite tamo u Urgentni centar“. Rekla mi je i da će mi sve biti jasno kad dođem tam“, priseća se prof. dr Ristić.
Kada je prišao Urgentnom centru, seća se, zatekao ga je jedan brisani prostor koji je bio zaštićen i nije bio dozvoljen pristup bilo kome. Tada je znao da se radi o osobi koja je veoma važna.
„Sve mi je jasno kada sam ušao u prijemnu ambulantu u Kliničkom centru Srbije, odmah sam prepoznao pokojnog premijera Zorana Đinđića koji je ležao u besvesnom stanju na jednom stolu gde se primaju takvi pacijenti. Bio je bled kao krpa. Primao je već dve infuzije tečnosti, brze transfuzije krvi su išle kroz vene na vratu. Te vene na vratu mogu da absorbuju jako brzo, litru, dve tečnosti, da se nadoknadi ta krv koja se gubi“, ispričao je prof. dr Ristić.
Monitor koji se nalazio u sali pokazivao je izuzetno nizak pritisak – tek oko 10, 15 mm živinog stuba.