BANJALUKA, NJUJORK – Ne smiruju se strasti oko prijedloga rezolucije o Srebrenici, o kojoj bi Generalna skupština Ujedinjenih nacija (UN) trebalo da se izjasni u maju, a o kojoj bi se, prema trenutnim informacijama, moglo raspravljati u četvrtak, 2. maja, na vanrednoj sjednici Savjeta bezbjednosti (SB) UN, na zahtjev Rusije.
Sve oči, prema tome, biće uprte u Njujork, a već danima iz Republike Srpske i Srbije stižu poruke da će učiniti sve da rezolucija ne bude usvojena, te da će, ukoliko se to desi, odgovor biti institucionalan.
Istovremeno, sa suprotne strane se mogu čuti stavovi da je cilj rezolucije izgradnja održivog mira i ohrabrivanje procesa pravde, istine i povjerenja u BiH i regiji, ali su rečenice koje je za Face televiziju izgovorio Frensis Bojl, profesor međunarodnog prava sa Harvarda i prvi agent BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, možda i ogoljele stvarne namjere koje se žele postići rezolucijom.
Bojl je, naime, kazao da rezoluciju treba koristiti za „promociju interesa BiH i kako bi se riješili Republike Srpske“, nazvavši je „genocidnom tvorevinom“.
„Rezolucija će biti obavezujuća u cijeloj organizaciji UN. Onda će biti na nama da osmislimo kako ćemo tu rezoluciju koristiti da promovišemo interese BiH i da se jednog dana riješimo Republike Srpske, koja je genocidna tvorevina“, rekao je Bojl.
Dalje je naveo da će rezolucija „dati snažno oružje u setu alata da se to postigne“.
„Ako se rezolucija usvoji glasovima većine država, to postaje međunarodno pravo i od tog trenutka je možemo koristiti. Na desetu godišnjicu obilježavanja dešavanja u Srebrenici započeo sam kampanju ukidanja Republike Srpske i dao sam sve od sebe da ta kampanja teče. Mogla bi se rezolucija koristiti za to“, rekao je on.
Odgovarajući na ove tvrdnje, Milan Blagojević, profesor ustavnog prava, poručuje da, ukoliko bi Generalna skupština (GS) UN usvojila rezoluciju o Srebrenici, taj akt nikako ne bi mogao biti bilo kakav osnov da se na osnovu njega traži poništenje Dejtonskog sporazuma, niti da se traži ukidanje Republike Srpske.
„Naime, takva eventualna rezolucija nije pravno obavezujući akt, jer uopšte nije pravni akt nego je to politički akt. Stoga nijedan sud na svijetu ne bi mogao suditi niti presuđivati po političkom aktu, budući da svi sudovi sude samo na osnovu pravno obavezujućih pravnih akata“, pojašnjava Blagojević.
U daljem, on navodi da na ovo treba ukazati, imajući u vidu da se oni, koji žele poništenje Dejtonskog sporazuma i ukidanje Republike Srpske, spremaju da se poslije rezolucije o Srebrenici obrate Međunarodnom sudu pravde, kao najvišoj sudskoj instituciji u sistemu UN.
„Međutim, taj sud sudi samo na osnovu pravnih akata propisanih u članu 38. Statuta tog suda. A u tom članu je propisano da Međunarodni sud u svakom sporu pred njim primjenjuje međunarodne konvencije, to jest međunarodne ugovore, opšte ili pojedinačne, međunarodni običaj, opšta pravna načela. Zašto je to tako propisano? Pa upravo zato što svaki sud, kako sam prethodno naglasio, može da sudi samo na osnovu pravnih akata, a ne političkih akata kakva bi bila eventualna rezolucija o Srebrenici. Ona, dakle, iz tih razloga nije nijedan pravni akt iz spiska pravnih akata koje propisuje član 38. Statuta Međunarodnog suda pravde i zato ta rezolucija ni na koji način ne može biti osnov za poništenje Dejtonskog sporazuma i ukidanje Republike Srpske, jer ni Dejtonski sporazum niti Republika Srpska niti su nastali niti su protivni bilo kojem pravnom aktu iz člana 38. Statuta Međunarodnog suda pravde, uključujući i Povelju UN“, naglašava Blagojević za „Nezavisne novine“.
Prema njegovim riječima, kod ovakvog stanja stvari, ni Međunarodni sud pravde u takvom sporu ne bi mogao suditi tako što bi stvorio neku svoju normu, pa po njoj presuđivao, već može da sudi isključivo na osnovu navedenih pravnih akata iz člana 38. svog Statuta, a nikako na osnovu političkog akta u vidu rezolucije GS UN.
Blagojević je podsjetio da su ugovorne strane Dejtonskog sporazuma samo BiH, Republika Srpska, Federacija BiH, Republika Hrvatska i SR Jugoslavija (danas Srbija kao nasljednica), i da bi samo neka od tih država, dakle, BiH, Srbija ili Hrvatska, mogla da traži poništenje Dejtonskog sporazuma pred Međunarodnim sudom pravde.
„Nijedna druga država to ne bi mogla zahtijevati, jer nije ugovorna strana Dejtonskog sporazuma koji se ne odnosi bilo kako na nju i on je za svaku drugu državu tzv. res inter alios acta, usljed čega svaka druga država nema locus standi, tj. pravo pristupa Međunarodnom sudu pravde u ovakvom slučaju“, kazao je, te dodao:
„Pored svega navedenog, mora se na kraju naglasiti i da bi svaki pokušaj neke druge države da od Međunarodnog suda pravde traži poništenje Dejtonskog sporazuma bio flagrantan i težak oblik miješanja u unutrašnja pitanja BiH kao države članice UN, jer je pitanje njenog ustavnog uređenja, a to znači i postojanje entiteta Republike Srpske i Federacije BiH, isključivo unutrašnje pitanje BiH, u koje, saglasno članu 2. Povelje UN, nemaju pravo da se miješaju ni UN niti bilo koja druga država“, zaključio je Blagojević.
Dok se čeka glasanje o rezoluciji, ova tema mogla bi da stigne i pred Savjet bezbjednosti UN, jer je Rusija zatražila hitnu sjednicu sa temom BiH-Srebrenica.
Ako sjednica bude održana, na njoj bi trebalo da se obrati Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH, a vjerovatno i neko sa bošnjačke strane.
Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova Srbije, podsjetio je da, kad je u pitanju BiH, Generalna skupština (GS) UN ne može da raspravlja, jer je to suprotno članu 12. Povelje UN, u kome se navodi da pitanja o kojima raspravlja SB UN, ne može raspravljati GS UN.
