U nedjelju, Ugljevik će biti na raskrsnicu između prošlosti i budućnosti, i pred narodom će biti ključno pitanje. Da li nastaviti putem koji vodi u zemlju „Nedođiju“, ili će konačno krenuti stazom promjena. Na toj raskrsnici usamljeni skretničar je Vasilije Perić, koji bez trunke savjesti 24 godine usmjerava u prošlost. Čovjek čije su riječi bile poput svjetionika, ali čija su djela uvijek ostajala u magli.
Svake godine, opština je primala ogromne sume novca – 5 miliona maraka iz RITE Ugljevik. Te sume mogle su izgraditi grad iz snova, a dobili smo grad bez dvorane, bez prečistača za otpadne vode, bez novih radnih mjesta. Ugljevik je postao poput vrta u kojem cvijeće ne raste, jer ga niko ne zaliva.
Dvadeset godina gradi se sportska dvorana, kao da je riječ o dvorcu iz bajke koji nikako da ugleda svjetlost dana. Dok se obećanja grade poput kula u pijesku, talasi stvarnosti ih neumoljivo brišu. Gdje je napredak, gdje su rezultati? Ostala su samo prazna obećanja i travnate površine koje niko ne kosi.
Pred svake izbore, kao da iznenada pada kiša subvencija. Ali narod mora da shvati – to nije dar, to je pravo. Subvencije nisu poklon koje se treba kupovati na izborima, već su osnovno sredstvo za opstanak poljoprivrednika. Kao što sunce ne naplaćuje svoje zrake, tako ni subvencije ne bi smjele biti sredstvo manipulacije.
Perić već 24 godine vodi istom stazom. Stazom na kojoj obećanja cvjetaju, ali plodova nema. Rijeka Janja, koja bi trebala biti simbol života, danas je simbol nemara. Otpadne vode teku kroz nju kao podsjetnik na propuštene prilike i izgovore koji su postali svakodnevica.
Sada je trenutak da se Ugljevičani zapitaju – da li će i dalje koračati putem neispunjenih obećanja ili će se odvažiti na promjenu? Narod Ugljevika zaslužuje više. Zaslužuje grad u kojem se radna mjesta otvaraju, a ne zatvaraju, u kojem se obećanja ispunjavaju, a ne zaboravljaju.
Ova nedjelja je trenutak za odluku. Nije riječ o kazni za Vasilija Perića, već o šansi za Ugljevik. Preciznije, da li će nastaviti hodati kroz maglu prošlosti, ili će konačno zakoračiti u sigurniju budućnosti? Izbor je u rukama naroda, a Ugljevik stoji na raskrsnici, čekajući odgovor.
