Dragi Semberci, čini se da smo godinama živjeli u velikoj zabludi! Da nije bilo Ljubiše Ćosića, predsjednika Saveza opština i gradova Republike Srpske, možda bismo do kraja života vjerovali da smo ginuli i krvarili za Republiku Srpsku, da smo branili svoja ognjišta i da smo dali preko hiljadu života za slobodu. Za Boga miloga, u kakvoj smo zabludi živjeli. Ali sva sreća pa se uvijek nađe neko razuman.
Naime, zahvaljujući premudrim Ćosićevim riječima, otkrili smo da zapravo nismo učestvovali u ratu. Naše poginule borce su izgleda, odvezli vanzemaljci u nekoj nebeskoj intervenciji. Umjesto da se bore za slobodu, kako smo mi mislili, oni su vjerovatno, sada u nekoj galaktičkoj avanturi. Istina je konačno izašlo na vidjelo jer su naši ranjenici zapravo doživjeli nesreću tokom rendanja kupusa a mi koji smo pretekli, švercujemo sve što nam dođe pod ruku.
Nakon Ćosićevih riječi, počinjem da sumnjam da imamo bilo kakvu vezu sa kupusarskom tradicijom. Godinama smo mislili da se u Semberiji jede kupus koji sami uzgajamo. Međutim čim nas Ćosić ironično naziva „kupusarima“ znači da smo ukrali nečiji brend ili smo ga u švercerskim transakcijama prisvojili kao naš proizvod. Kupus smo izgleda zavoljeli tek kada su nam ga onomad s kraja rata velikodušno donijeli i objasnili koliko je dobar za podvarak i sarmu. Mi, očito, prije toga nismo ni znali šta je kupus, nego smo prije rata iskuljičivo konzimirali banane, avokado i kivi.
Semberci, umjesto što se ponosimo našim rodnim poljima i herojima, trebali bismo Ćosića pozvati da nam održi predavanje o pravoj istoriji ovog kraja. Jer ko bolje zna našu prošlost od trinaestogodišnjeg tinejdžera ( toliko je imao premudri Ćosić kada je počeo rat) koji se mučio da spozna ratne istine, dok smo se mi landarali po buvljacima i švercali cigarete. Da da, mi smo švercali cigarete a ne neko drugi!
Hvala mu što nas je prosvijetlio. Sada konačno znamo da smo samo falš “kupusari” i glavni likovi u svakoj filmskoj Kusturičinoj fatamorgani. Hvala ti Ćosiću, što si meni i stotinama drugih žitelja Semberije vratio nadu da naši, prijatelji, braća, komšije i rođaci nisu poginuli u ratu, nego se švrćkaju negdje sa vanzemaljcima po nepreglednom kosmosu. Jednog dana će se sigurno vratiti.
Ali, ako ti odlučiš doći u Bijeljinu, evo ti jedan savjet. Obavezno obloži glavu kiselim kupusom, jer malčice zaudara, što će povećati tvoju šansu da ostaneš neprimjećen. Jer ako te primjetimo, mogla bi raditi glavica kupusa.
Mladen Stojanović
