Bijeljina je danas svjedočila sportskom spektaklu. Gradonačelnik Ljubiša Petrović, u ulozi košarkaša. Da vidimo zapravo kako je izgledao njegov nastup, gledano kroz statističke parametre.
Poeni: 2 (klinci mu dopustili, čisto iz sažaljenja)
Asistencije: 0 (nema te sile koja bi ga natjerala da podijeli, ni loptu, ni sredstva, ni zaslugu)
Izgubljene lopte: 5 (odlično, manje nego planiranih projekata koje je negdje zagubio)
Selfiji: 24 ( nema smisla igrati ako te kamera ne voli)
Poljubaca: 32 (frajer ne odustaje da ljubi klince, minimalno i najjeftinije ulaganje kod roditelja u izborni glas)
Priznaćete solidno, zapravo daleko bolje nego u njegovom petogodišnjem mandatu.
Nađe se još poneki pozitivan efekat današnje basket promocije. Na terenu se barem znojio. U Gradskoj upravi se ne znoji ni kad računi kasne, a radnici čekaju plate. Na terenu je glumio skromnost, što mu u facebook objavama, nikako ne uspjeva.
Komparativno, ništa danas nije bilo drugačije na terenu nego u politici. Klinci su ga pustili da ubaci koji koš. Građani ga pet godina puštaju da promašuje sve što se moglo promašiti. Priliku, red, sistem, povjerenje. Na kraju, rezultat je isti, nula bodova za grad, a plus u samopromociji.
Dodatno, pitam se, ko je uništitelju bijeljinskog sporta, uopšte dozvolio da se pojavi na terenu. Podsjećam, radi se o personi koja devet mjeseci ne prebacuje ni marke klubovima. Zbog ovakvih „zasluga“ predlažem da se formira komisija, koja mu neće dozvoliti ni da vizuelno (gledanjem) bude svjedok utakmice, kamoli da učestvuje u njoj.
Ali hajde da u veselom tonu polako završavamo. Vjerovatno znate da je Petroviću košarkaški idol Nikola Jokić. Gradonačelnik ga zove „Jokara“, vođen autohtono egzotičnim stvaralaštvom „prišivanja“ nadimaka u crnjelovačkom kraju. Samo što Jokić asistira svima oko sebe, dok Ljubiša asistira samo njemu najbližima. Jokić dijeli lopte, Ljubiša dijeli obećanja. Ona koja obično završavaju s razočaranjem.
Ipak, da budemo realni, ima i talenat. Selfiji mu idu kao podmazani, a hvatanje daha između dva promašaja je doveo do savršenstva. Još da je lopta bila glavica kupusa, gdje bi mu bio kraj. U toj disciplini, nema konkurenciju ni u NBA ligi.
Generalno, možda bi bilo poštenije da ostane na terenu. Jer, kad šutira na koš, barem svi vide gdje lopta završava. U košarci je makar jasno kad promašiš. U Bijeljini, većina glumi da je pogodio.
Mladen Stojanović
