Dvadeset godina.
Dvije decenije zatvora za jedan ugašen život. Za dva metka ispaljena u prsa čovjeka koji je svakodnevno ustajao da bi čuvao red i mir Bijeljine. Da li je to cijena ljudskog života danas? Da li je to pravda koja treba da nas štiti?
Policijski inspektor Nenad Marković bio je čovjek koji je nosio uniformu da bi svi mi mirno spavali. Bio je onaj koji je izlazio pred kriminalce, pred nasilnike, pred one što misle da je pištolj jači od zakona. I upravo jedan takav mu je oktobarske noći, oduzeo život. Nenadov i nepovratno još nekoliko njih koji nikada ne mogu preboljeti, sina, supruga, rođaka, kolegu, komšiju…
Prvostepena presuda je izrečena i kolektivno imamo gorak ukus u ustima. Dvadeset godina. Za porodicu koja će svakog dana gledati u prazno mjesto za stolom, to je vječna tuga. A za ubicu? Samo prolazna stanica do nove slobode.
Zato pitam. Kad ćemo jednom reći da je dosta? Kad ćemo donijeti presude koje neće biti poruka slabosti, već odlučnosti da se životi naših ljudi više neće gasiti nekažnjeno?
Ako ovo nije trenutak za oštriju kaznu, šta jeste? Ako ubistvo policajca, čovjeka koji je branio zakon, nije dovoljan razlog da sud izrekne najstrožu kaznu, onda neka nam neko objasni, u kojoj to situaciji doživotna ima smisla?
Da li čekamo da neko pobije čitavu porodicu? Da neko digne u vazduh školu ili policijsku stanicu? Da li čekamo da se građani sami počnu braniti jer pravda više ne štiti njihovu djecu, njihove prijatelje, njihove komšije?
Ne, pravda ne smije biti milost prema onima koji nemaju milosti. Pravda je od Gospoda ustanovljena da zaštiti slabe od jakih, pravedne od nasilnih, one što primjenjuju moralna i građanska načela od onih što ih preziru, ismijavaju i najstrašnije gaze.
Danas smo dobili presudu, ali nismo dobili pravdu. Jer pravda nije broj godina na papiru. Pravda je osjećaj sigurnosti da sutra neko drugi neće doživjeti sudbinu Nenada Markovića.
Taj i takav osjećaj danas nemamo.
Ako sudovi ne štite one koji nas čuvaju, ko će? Ako pravda ne stane pred pištolj, ko će?
Vrijeme je da presude postanu jasne kao metak koji je oduzeo život našem Nenadu a ne maglovite kao pravna tumačenja iza zatvorenih vrata sudnica.
Jer dok god pravda kalkuliše, zločin pobjeđuje.
Mladen Stojanović