Parlamentarna skupština NATO saveza, tačnije njen Stalni komitet, tokom sjednice u estonskom Tallinu donijeli su odluku koja između ostalog naglašava i svojevrsni kandidatski status Bosne i Hercegovine koji bi država trebala dobiti u budućnosti.
Tokom obraćanja Stalnom komitetu, premijerka Estonije Kaja Kallas naglasila je kako vrata NATO-a moraju ostati otvorena za sve zemlje jer to NATO čini jačim.
„Sljedeće sedmice Estonija slavi 20 godina u NATO-u. NATO je učinio Estoniju jačom, u to nema sumnje, ali je naše članstvo učvrstilo Alijansu, pokazujući kako zajedničke vrijednosti mogu poboljšati kolektivnu sigurnost ne samo u Evropi već i u Afganistanu, Libiji, Iraku i dijelovima Afrike“, rekla je Kallas.
Ipak, dio koji je izazvao najviše pažnje u Bosni i Hercegovini, a pojedinim političkim opcijama već počeo služiti i kao „pogonsko gorivo“ za prikupljanje političkih poena, odnosi se na odluku Stalnog komiteta da stvori novi status u Parlamentarnoj skupštini NATO-a za one nacije koje teže da se pridruže Alijansi te da se za Ukrajinu, Gruziju i Bosnu i Hercegovinu odredi status NATO kandidata.
Iako na papiru podatak da Bosna i Hercegovina može postati NATO kandidat zvuči izuzetno obećavajuće, vrijedi podsjetiti šta zapravo predstavlja Parlamentarna skupština NATO-a te koliku težinu zapravo uopće može imati potencijalna odluka o dodjeljivanju statusa NATO kandidata.
Za razliku od Sjevernoatlantskog vijeća koje je zapravo ključno za donošenje odluka na nivou Alijanse te je zajedno s drugim tijelima prati napredak jedne države na njenom putu ka NATO-u, Parlamentarna skupština NATO-a ima znatno drugačiju ulogu.
Naravno, daleko od toga da odluke Parlamentarne skupštine NATO-a nemaju određenu težinu, ali ona prije svega predstavlja savjetodavno i konsultantsko tijelo odvojeno od samog saveza.
Skupština NATO-a predstavlja svojevrsni forum za sve članove ove organizacije, a na kojem se raspravlja o odlukama koje se tiču sigurnosti same Alijanse.
„Skupština je institucionalno odvojena od NATO-a, ali služi kao suštinska veza između NATO-a i parlamenata zemalja članica. Pruža veću transparentnost politika Alijanse i podstiče bolje razumijevanje ciljeva i misija NATO-a među zakonodavcima i građanima“, navodi se u opisu poslova Skupštine.
Bosna i Hercegovina, već duži period učestvuje u radu Parlamentarne skupštine NATO-a, tačnije još od 2007. godine, dok je u periodu od 2002. do 2007. obavljala ulogu zemlje posmatrača.
Posljednja značajna aktivnost Bosne i Hercegovine na ovom polju jeste organizacija 105. Ross – Roth seminara Parlamentarne skupštine NATO-a koji se krajem 2023. godine održavao upravo u Sarajevu, kada je u glavni grad Bosne i Hercegovine stiglo više od 100 zvaničnika zemalja članica NATO-a.
„Lično nemam nimalo zadrške kad je riječ o članstvu u obje organizacije ali razumijem i kolege koji taj stav ne dijele i zato trebamo otvoren i argumentovan dijalog više nego ikada“, rekao je tada član bh. delegacije pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a Kemal Ademović.
Dakle, uprkos činjenici da Parlamentarna skupština NATO-a i njene odluke mogu predstavljati dodatni zamah na NATO putu, treba naglasiti kako u ovom trenutku za Bosnu i Hercegovinu bilo kakva odluka Parlamentarne skupštine nema konkretan značaj koji državu može pomjeriti i trenutne pozicije u kojoj se nalazi na putu ka NATO integracijama.
Odluke se donose na drugoj adresi
Za razliku od Parlamentarne skupštine NATO-a koja ima savjetodavnu ulogu, za Bosnu i Hercegovinu u kontekstu NATO puta mnogo su važnije odluke Sjevernoatlantskog vijeća koje u suštini predstavlja i najvažnije tijelo kada se govori o članstvu jedne države u ovoj vojnopolitičkoj alijansi.
Kompletna aktivnost NATO saveza podređena je velikom samitu u Washingtonu koji bi se trebao održati od 9. do 11. jula. Uzevši u obzir sve napetiju geopolitičku situaciju, ne treba sumnjati kako će NATO samit koji se održava na američkom tlu biti jedan od najvažnijih za saveznike u posljednjih nekoliko godina.
Svakako, za očekivati je kako će jedna od tema na ovom samitu, kao i na brojnim prethodnim, biti situacija na Zapadnom Balkanu, ali daleko od toga da vjetrovi koji trenutno pušu iz sjedište NATO-a mogu donijeti bilo kakav pomak na NATO putu Bosne i Hercegovine.
To je signalizirao i sam generalni sekretar NATO saveza Jens Stoltenberg koji je u novembru 2023. godine boravio u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini gdje je govorio o napretku BiH ka članstvu u Alijansi.
„Zabrinuti smo secesionističkom i retorikom podjele, kao i vanjskim utjecajem, posebno Rusije. To prijeti da potkopa stabilnost i slabi reforme. Svi lideri moraju raditi na jedinstvu i moraju raditi na napretku. Mi smo izuzetno predani sigurnosti i stabilnosti ovom regionu. Vi znate da smo godinama tome predani jer vaša država ima značaj za cijeli region Zapadnog Balkana. Stoga produbljujemo našu saradnju, naš politički dijalog i našu praktičnu saradnju. NATO štab u Sarajevu pruža podršku misiji EU Althea. Ostajemo predani uspjehu te misije i pozdravljamo produženje misije u Vijeću sigurnosti UN-a“, rekao je tada Stoltenberg.
Slične poruke poslane su i nakon dolaska visokorangirane delegacije NATO-a u Sarajevo tokom februara ove godine kada je ukazano upravo na problem sprovođenja reformi koje su neophodne za približavanje ka NATO-u.
Osim novih tenzija na relaciji vlast – opozicija, političke pozicije u Bosni i Hercegovini, pored deklarativnog slaganja za evropski put i napretka u tom kontekstu, što se tiče NATO-a i dalje ostaju „zakucane“ na potpuno različitim stranama.
Dokaz za to su i rasprave koje se tiču (ne)usvajanja Programa reformi što je neophodno u cilju redovnog održavanja kontakta s Briselom i konkretnog napretka ka ispunjavanju NATO standarda i sticanjem preduslova za članstvo.
Za razliku od napretka na evropskom putu koji zaista jeste postao vidljiviji odlukom Evropskog vijeća o početku pregovora s Bosnom i Hercegovinom, odluka Parlamentarne skupštine NATO-a ne nudi Bosni i Hercegovini ništa drugo osim simbolike.
Simbolike koja je, u kontekstu geopolitičkih prilika, u ovom trenutku i očekivana, ali koja bez konkretnog napretka na ispunjavanju reformi i eventualno značajnijeg zaokreta na NATO samitu u Washingtonu predstavlja mrtvo slovo na papiru. I jedno i drugo, u ovom trenutku, djeluje i više nego nerealno.
