Vijest da je tijelo Tijane Jurić (15) pronađeno poslije 12 dana potrage, odjeknula je Srbijom prije tačno deceniju.
Potraga za Tijanom počela je iste večeri kada je nestala, barem od strane njene porodice i građana, jer je na mjestu na kom je oteta u Bajmoku pronađena njena patika. Tokom opsežne potrage, više dokaza usmjerilo je policiju na mesara Dragana Đurića, a Tijanin telefon bio je jedan od bitnih faktora istrage.
Trinaestog dana potrage, oko pola sata poslije ponoći, objavljeno je da je Tijanin otmičar uhapšen, a da je tijelo pronađeno 23 kilometra dalje od mjesta na kom je oteta – u blizini Sombora.
Javnost, koja je takođe sve vrijeme bila u neizvjesnosti i tragala za Tijanom, saznaje da je djevojčicu silovao, a potom ubio Dragan Đurić, mesar koji je radio u Surčinu.
“On je u noći između petka i subote bio u Bajmoku, udario Tijanu svojim vozilom, prišao joj, nije bila teško povređena kada je počela da traži pomoć, on ju je uhvatio za vrat, udarao, ubacio u svoje vozilo, odvezao u atar”, rekao je tada na konferenciji za medije ministar unutrašnjih poslova i dodao da je devojčica tu i ubijena.
Đurić je tijelo pokrio zemljom koju je kupio majci za cvijeće. Tijelo je najprije ostavio u kućici u ataru sela i otišao u Sombor.
U potrazi za Tijanom privedene su i podvrgnute poligrafskom ispitivanju sve osuđivane osobe s teritorije Bajmoka i Subotice. Privođenje je urađeno na zahtjev UKP, ali ni to nije mnogo pomoglo da se ustanovi šta se desilo s djevojčicom.
Osim Tijanine patike, pronađen je i njen vještački nokat na kom su postojala dva vidljiva otiska. Ipak, pošto je tom rutom prošlo dosta meštana, postavljalo se pitanje da li je nokat dirao neko prije policije ili nije, što je trebalo da utvrdi DNK analiza. Postojala je mogućnost da je Tijanu otmičar uhvatio za prste, pa joj na taj način otkinuo nokat, a da je drugi otisak ostao od neke Tijanine drugarice.
Praćenje telefona
Tokom potrage za djevojčicom, dok se još sumnjalo da je moguće da je djevojčica potencijalno u inostranstvu, uvučena u lanac trgovine ljudima, na baznim stanicama praćen je njen telefon, ali i telefoni ljudi koji su se u vrijeme njenog nestanka našli u blizini Bajmoka, kako bi se suzio krug osumnjičenih.
Broj po broj telefona je „otpadao“ sa liste sumnjivih, sve dok ih nije ostalo desetak. Provjeravani su vlasnici brojeva, njihovo kretanje te noći, ali i u danima poslije Tijaninog nestanka. Provjeravani su i automobili koji su viđeni na preglednim signalima. Tako se krug sužavao.
Jedna osoba bila je sumnjiva i stavljena je pod prismotru. Policija je satima posmatrala šta radi, kako se ponaša na poslu, sa prijateljima. Međutim, glavni osumnjičeni ni na koji način nije pokazivao nervozu, niti bilo šta sumnjivo što bi ukazalo da je na bilo koji način povezan sa nestankom djevojčice, te su i istražitelji počeli da sumnjaju u to da je njihova pažnja usmjerena na pravu osobu.
Razlog zbog kog je ipak ostajao pod budnim okom policije bio je to što se signal njegovog i Tijaninog telefona kobne noći previše često poklapao.
Naime, nekoliko dana poslije Tijaninog nestanka, 29. jula, saopšteno je da je signal njenog telefona posljednji put detektovan na oko dva, a potom na 15 kilometara od graničnog prelaza prema Mađarskoj. Ipak, nije bilo sigurno da je telefon još kod Tijane. Morala je da se ispita svaka mogućnost, pa tako i, na primer, da je negde bačen u vodu ili da je otmičar izvadio bateriju.
Problem je pravilo i to što je tužilac ispoštovao zakonsku proceduru koja je tada nalagala da treba da prođe 24 sata od nestanka da bi se izdao nalog za praćenje. Postojala je mogućnost da se proces ubrza, ali nije iskorišćena.
Osumnjičeni kog je policija pratila bio je Dragan Đurić. On je, naposljetku, priveden na razgovor, ali je tvrdio da policija griješi i da o djevojčici ne zna ništa osim onoga što je čuo u medijima. Ipak, poslije poligrafa je uslijedilo i priznanje.
Podmetnula telefon
Ono što niko nije očekivao jeste da je, na neki način, sama Tijana pomogla policiji da otkriju ubicu. Njen telefon stalno je zvonio jer su je svi tražili, sve dok se baterija nije ispraznila. Ipak, djevojčica je, vjerovatno vrlo svjesna toga da neće uspjeti da se spasi, kako je ranije rekao njen otac Igor Jurić, isključila zvuk na telefonu i sakrila ga u automobilu ubice.
Đurić je uhapšen na radnom mjestu, u mesari. Znao je kako da se otarasi tijela, dođe kući i 12 dana mirno živi svoj život. Policija ga je zatekla kako siječe meso. Ispričao je sve o zločinu osim jedne ključne stvari – zbog čega ga je počinio.
Motiv zločina nije znao da objasni ni pred sudom. Njegov odgovor bio je: „Ne znam“.
Osuđen je na tada maksimalnu kaznu od 40 godina robije.
Tijana je promijenila zakon
Tijana i njena sudbina omogućili su promjene zakona koje bi spriječile da se drugom djetetu desi nešto slično, kao i daleko strože kazne za počinioce.
Već 2015. godine, izmijenjen je Zakon o policiji, pristigao je takozvani „Tijanin zakon“.
“Nakon donošenja tog zakona, policija je u obavezi da, odmah nakon alarmiranja da je nestala maloletna osoba, krene u potragu. To je velika promena. Do te 2015. godine to nije bilo tako. Da je bilo, možda bi Tijana bila spasena. Drugi veliki korak bila je izmena Krivičnog zakonika 2019. godine kada je uvedena kazna doživotnog zatvora. Prikupili smo 160.000 potpisa”, rekao je u razgovoru povodom desetogodišnjice od Tijanine smrti njen otac Igor Jurić.
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu danas ima svoje kancelarije u Subotici, Novom Sadu i Vlasotincu, a uskoro će biti otvorena i u Beogradu. Na inicijativu Centra, u Subotici i Vlasotincu uvedena su koordinaciona tijela za borbu protiv nasilja.
“Prošle godine je uveden sistem „Pronađi me“. Realizovali smo više od 800 radionica na teritoriji cele Srbije sa učenicima i roditeljima na temu njihove bezbednosti. Naš centar vodi Registar nestalih lica Srbije i platformu Net patrola. Od ove godine pokrenuli smo program „Uključi se“, gde ćemo, po posebnom modelu rada, raditi sa decom sa problemom u ponašanju”, dodaje Jurić.
Pravni tim Centra za nestalu i zlostavljanu djecu svake godine besplatno podrži veliki broj zlostavljane djece i upravo uz tu podršku tri čovjeka su, za 10 godina koliko je prošlo od Tijaninog ubistva, osuđena na maksimalne kazne zatvora. Kada se saberu sve kazne za zlostavljače u kojima je učestvovao njihov pravni tim, one iznose gotovo 500 godina zatvorskih kazni.
Ističe da ništa od toga ne bi uspjelo da nije bilo Tijane.
“Ona je ta koja otvara vrata kod donosioca odluka. Ona je ta koja ima jako veliku snagu, a ja sam samo čovek koji sada ima mogućnost da uz tu njenu snagu nešto menja. Da nije bilo nje, toga ne bi bilo. Ono što će zauvek ostati činjenica je da smo svi mi prolazni, ali Tijana će zauvek ostati anđeo čuvar svakog deteta u Srbiji i siguran sam da će, videlo se to ili ne, spasiti na desetine pa čak i stotine dece u našoj zemlji”, zaključuje Tijanin otac, prenosi Espreso.
