U 76. godini preminuo je Ivan Ivica Vinković, legendarni bosanskohercegovački muzičar.
Tužnu vest potvrdili su iz Muzičke produkcije BHRT-a, čiji je Vinković nekada bio član, prenosi Radio Sarajevo.
„Sa tugom smo primili vest da nas je napustio Ivica Vinković, basista i nekadašnji član našeg kolektiva. Ivica Vinković bio je član Zabavnog orkestra RTV Sarajevo. U svojoj dugoj i plodnoj karijeri nastupao je sa brojnim muzičarima i sastavima, a posebno treba istaći njegov angažman u grupi Jutro, iz koje je kasnije nastalo Bijelo dugme, kao i u čuvenom sastavu Ambasadori. Bio je član Sarajevo Big Banda. Sa poštovanjem čuvamo uspomenu na njega“, navodi se u objavi.
Svirajući bas gitaru, Vinković je postavljao temelje neke nove muzike na ovim prostorima još od sredine šezdesetih godina.
Na početku je svirao u Feniksima, jednom od prvih pop bendova na ovim prostorima.
Godine 1966. prešao je u grupu The Golden Pins (Zlatne čiode), koju su osnovali braća blizanci Ljubo i Pero Grujić.
Ovaj bend je među prvima s ovih prostora nastupio tada na televiziji. Predstavljeni su u emisiji Smjerom putokaza Televizije Zagreb. Ivica je svirao i sa ekipom okupljenom oko benda u kojem su još svirali Dženan – Đani Salković, Dragiša Buha i Dule Elsner.
U tom periodu Ivica je dobio poziv na audiciju za tadašnji Plesni orkestar RTV Sarajevo — orkestar koji je svirao kao prateći bend izvođačima na legendarnom festivalu „Vaš šlager sezone“.
Godinu dana nakon što je došao u Plesni orkestar, Ivica je dobio poziv iz benda koji je obeležio muziku ovih prostora, Ambasadora.
U to vreme pevač ovog benda bio je Zdravko Čolić, koji je zatim otišao u Korni grupu, a na njegovo mesto došla je Ismeta Dervoz.
Ambasadori su 1975. godine objavili veliki hit Zemljo moja, a već 1976. predstavljali su Jugoslaviju na Evroviziji sa pesmom Ne mogu skriti svoju bol.
Pored Ambasadora, Ivica je u to vreme sarađivao i sa najvećim bendom tog doba — Bijelim Dugmetom. Reč je o singl ploči Top / Ove ću noći naći blues, snimljenoj u studiju I Radio-televizije Sarajevo. Objavila ju je zagrebačka izdavačka kuća Jugoton u leto 1974. godine, samo nekoliko meseci pre izlaska njihovog debitantskog albuma Kad bi’ bio bijelo dugme.
Tokom osamdesetih godina Ivica je sarađivao sa mnogim poznatim muzičarima, svirajući bas na njihovim albumima — čak i sa velikim Indexima, sa kojima je održao nekoliko koncerata i snimio jedan album. Kasnije je nastavio da radi sa različitim bendovima iz Bosne i Hercegovine, kao i sa neizostavnim sarajevskim Big Bendom.
