Za samo 24 sata i nakon četiri kruga glasanja, konklava je rodila iznenađenje: iako je kardinal Pjetro Parolin imao prednost u prvom krugu sa 49 glasova, već popodne je pobedio američki kardinal Robert Fransis Prevost.
Prevost je, prema nezvaničnim procenama, premašio broj od 89 glasova potrebnih za dvotrećinsku većinu. Tako je za samo nekoliko sati tok izbora, koji je u početku delovao predvidljivo, preokrenut, piše Alberto Meloni, novinar italijanskog lista Korijere dela Sera, pozivajući se na izvore iz konklave.
Kao i prilikom izbora pape Franje 2013. godine, ovog puta je dinamika unutar same konklave bila odlučujuća. Neki od glasova su preusmereni sa Parolina na Prevosta, dok su drugi došli od onih koji su u početku želeli još izraženijeg naslednika Franciskove loze ili kandidata iz nekog udaljenog dela sveta, piše Meloni.
„Ironično, upravo su napori da se na izborima nametne snažan antibergoljovski zaokret oslabili šanse onih koji su želeli da ga postignu“, dodaje Meloni. Međutim, kaže on, ove informacije treba uzeti sa rezervom.

Prevost, američki kardinal i član avgustinskog reda, izabrao je ime Lav XIV. pridruživši se spisku papa koji su nosili ime koje predstavlja kontinuitet u crkvenoj tradiciji.
Iako sinod nije izazvao univerzalno oduševljenje ni sadržajem ni formom, Prevoova spremnost da ga nastavi pokazala se kao ključni kriterijum koji je privukao više od trećine glasova u konklavi, piše Meloni.
Amerikanac je govorio na italijanskom i španskom, ali ne i na engleskom.
Zanimljivo je da je, iako je Amerikanac, Prevost u svom prvom obraćanju govorio na italijanskom i španskom jeziku, ali ne i na engleskom. Bio je svestan da bi u nekom drugom istorijskom trenutku njegovo američko poreklo bilo ozbiljna prepreka njegovom izboru. Ali osamdeset godina nakon završetka Drugog svetskog rata, u vreme kada su se mnogi mentaliteti promenili, to više nije slučaj, piše Meloni.

Dok je još bio kardinal, Prevost se 4. februara javno svađao sa američkim senatorom Dž. D. Vensom, braneći pismo pape Franje američkim biskupima, koje je oštro kritikovalo američku imigracionu politiku. Ton pisma, koji podseća na vremena pape Pija XI, pokazuje da, iako Tramp može da tvrdi da je osvojio glasove američkih katolika, ne može da tvrdi da je osvojio katolicizam u celini.
„Kao i na svakoj konklavi, detaljni podaci o glasanju ostaće nepoznati, ali je jasno da su iza kulisa nestali pritisci nekih kardinala starijih od 80 godina koji su se zalagali za radikalnu promenu pravca u Franjinom pravcu. Izbor Prevosta signalizira kontinuitet, ali i odstupanje od polarizacija koje su pokušale da podele Crkvu na pro– i anti–Franjin tabor.“
„Na kraju, zaključak se nameće sam po sebi: uprkos očekivanjima i pokušajima da se izbori pretvore u obračun sa Franciskovim nasleđem, kardinali su izabrali put koji vodi Petrov brod dalje, kroz burno more istorije, ali bez skretanja sa njegovog kursa“, zaključuje Meloni u svom tekstu.