Iako su vodeće arapske države javno osuđivale izraelsku vojnu kampanju u Gazi, iza zatvorenih vrata gradile su neviđen stepen saradnje sa izraelskom vojskom.
Ovo otkrivaju procureli američki dokumenti koje su analizirali The Washington Post i Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ).
Prema tim dokumentima, koji obuhvataju period od 2022. do 2025. godine, izraelski i arapski vojni zvaničnici – uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država – učestvovali su u nizu tajnih sastanaka i vežbi u Bahreinu, Egiptu, Jordanu i Kataru. Ti sastanci, formalno vođeni pod okriljem američke Centralne komande (CENTCOM), imali su za cilj izgradnju zajedničke regionalne bezbednosne strukture protiv Irana i njegovih saveznika, ali su u praksi stvorili mrežu koja je povezala Izrael i države koje ga javno nazivaju okupatorskim režimom.
Od osude genocida do zajedničkih vojnih planova
U jeku izraelskih napada na Gazu 2023. godine, lideri Egipta, Jordana, Katara i Saudijske Arabije javno su osuđivali Tel Aviv zbog, kako su naveli, „genocida nad palestinskim narodom“ i „etničkog čišćenja“.
Katarski emir je u obraćanju Ujedinjenim nacijama optužio Izrael da je „država neprijateljski nastrojena prema svom okruženju i saučesnik u izgradnji aparthejda“.
Ipak, dokumenti pokazuju da su u isto vreme visoki oficiri tih istih zemalja u tajnosti koordinirali sa izraelskim vojnim predstavnicima na američkim bazama. Jedan od najzanimljivijih primera je sastanak održan u maju 2024. godine u katarskoj vojnoj bazi Al-Udeid, najvećem američkom vojnom postrojenju u regionu, gde su izraelski vojni predstavnici doleteli direktno, mimo civilnih ulaza Katara, kako bi izbegli javnu pažnju.
Procureli dokumenti otkrivaju da je Vašington, kroz CENTCOM, razvio ono što naziva „Regionalni bezbednosni konstrukt“ – mrežu vojnih, obaveštajnih i logističkih mehanizama koji povezuju Izrael sa šest arapskih zemalja: Bahreinom, Egiptom, Jordanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Plan je imao jasnu stratešku svrhu: suprotstaviti se Iranu, koji se u dokumentima označava kao „osovina zla“ zajedno sa jemenskim Hutijima i libanskim Hezbolahom. Materijali uključuju i vojne mape sa projektilima koji pokrivaju Gazu i Jemen, a koje su trebalo da ilustruju domet iranskih i proiranskih oružanih grupa.
CENTCOM je, prema dokumentima, do 2024. uspeo da umreži većinu partnera u zajednički regionalni sistem protivvazdušne odbrane, kroz koji su arapske zemlje i Izrael razmenjivali radarske podatke sa američkom vojskom. Dve zemlje su čak počele da dele i sopstvene podatke sa američkim vazduhoplovstvom.
Kriza nakon izraelskog udara na Katar
Saradnja je dovedena u pitanje 9. septembra 2025. godine, kada je izraelska vojska izvela vazdušni napad na Dohu, prestonicu Katara, ciljajući, kako je navedeno, vođe Hamasa. Incident je izazvao ogorčenje i šok u regionu, naročito jer nijedan radar u okviru američkog sistema nije registrovao dolazak izraelskih projektila.
Američki general Derek Frans kasnije je objasnio da su radarski sistemi bili „usmereni na Iran i druge izvore pretnji, ne na Izrael“. Nakon snažnog pritiska iz Vašingtona, izraelski premijer Benjamin Netanjahu 29. septembra uputio je izvinjenje Kataru i obećao da takvi napadi „neće biti ponovljeni“.
Prema istim izvorima, saradnja nije obuhvatala samo razmenu podataka i koordinaciju protiv Irana, već i zajedničke obuke u borbi protiv podzemnih tunela – taktike kojom Hamas godinama uspešno iznenađuje izraelsku vojsku.
Jedan od ključnih sastanaka održan je u januaru 2025. godine u američkoj vojnoj bazi Fort Kembel u Kentakiju, gde su američke snage obučavale oficire šest partnerskih zemalja o metodama detekcije i neutralizacije podzemnih pretnji.
Pored toga, planirano je osnivanje „Zajedničkog bliskoistočnog sajber-centra“ do 2026. godine, koji bi koordinisao odbrambene informatičke operacije i zajedničke vežbe. Još jedan predlog odnosi se na formiranje „Informacionog centra za fuziju podataka“, sa ciljem sinhronizacije informacija i propagandnih aktivnosti kako bi se, kako stoji u jednom dokumentu, „promovisala priča o regionalnoj saradnji i prosperitetu“ nasuprot iranskom narativu o zaštiti Palestinaca.