Doktorka Džejn Gudal, svetski poznata primatološkinja, zaštitnica prirode i životinja, preminula je u 91. godini.
Provela je decenije proučavajući šimpanze u divljini Nacionalnog parka Gombe u Tanzaniji, čime je postala najveći svetski autoritet kada je reč o ovim životinjama.
Kako je saopštio njen institut u sredu, 1. oktobra, Gudal je preminula prirodnom smrću tokom predavačke turneje u Kaliforniji. Iza sebe je ostavila sina Huga i troje unučadi.
„Otkrića doktorke Gudal promenila su nauku, a njen neumorni rad učinio ju je jednom od najvažnijih glasova za zaštitu i obnovu našeg prirodnog sveta,” navodi se u izjavi njenog instituta.
Revolucija u nauci
Gudal je svojim istraživanjima pokazala da šimpanze imaju složene ličnosti i društvene odnose, čime je zauvek promenila način na koji ljudi gledaju na životinjsko carstvo.
„Šezdesetih godina govorili su mi da između ljudi i životinja postoji nepremostivi jaz. Moja posmatranja dokazala su suprotno i ta redukcionistička slika počela je da se ruši.“
Borac za planetu
Osim što je bila pionirka u proučavanju primata, Gudal je decenijama bila jedan od najglasnijih svetskih boraca za očuvanje prirode i hitnu akciju protiv klimatske krize. Od 2002. godine bila je Glasnica mira Ujedinjenih nacija, a njen rad na zaštiti šimpanzi od izumiranja učinio ju je jednom od najvoljenijih figura našeg doba.
Među njenim poštovaocima našle su se i brojne javne ličnosti, poput princa Harija, Leonarda Dikaprija i Anđeline Džoli.
Detinjstvo i prvi snovi
Džejn Gudal rođena je u Engleskoj, kao ćerka inženjera Mortimera Morisa-Goodalla i spisateljice Margaret Josef, poznate pod pseudonimom Vanne Moris-Gudal. Od malena je gajila ljubav prema životinjama, a još kao devojčica sanjala je da jednog dana ode u Afriku.
„Moj san o Africi počeo je kada sam imala deset godina,“ prisećala se. Njena majka podsticala ju je da istraje u svojim ambicijama, govoreći joj: „Ako to zaista želiš – pronaći ćeš način.“
Put ka Africi i šimpanzama
Godine 1957. Gudal se preselila u Keniju, gde je počela da radi kao sekretarica. Upoznala je slavnog antropologa i paleontologa Luisa Likija, koji je prepoznao njen potencijal i poslao je u London da proučava ponašanje primata.
Već 1960. godine poslao ju je u Tanzaniju, gde je započela istraživanja koja će obeležiti njen život. Tada je prvi put ušla u svet divljih šimpanzi – istraživanja koja su promenila nauku i naš odnos prema životinjama.
Zanimljivo je da joj je otac još u detinjstvu poklonio plišanog šimpanzu po imenu Džibli, kojeg je čuvala i volela sve do kraja života