Crvena Zvezda je savladala Partizan u Humskoj 4:0 i nanijela najteži poraz crno-belima na domaćem terenu u istoriji „vječitih derbija“. Trostruki strijelac i najbolji igrač bio je Šerif Endijaj. Još jedan pogodak postigao je Silas.
Komentarisati meč Partizana i Zvezde, u slučaju crno-belih, bilo bi jednako ocjenjivati ljepotu pisanja učenika bez ruku. Upravo tako, dok se Partizanu lome ruke i noge posljednjih 7 godina u Zvezdu se ulažu najveća sredstva u klupskoj istoriji.
Nakon što je Partizan prethodnih godina pukom srećom uspjevao da izbjegne teške poraze u derbijima, ne rijetko saplitan sa sopstvene klupe ili od sudija( prošla sezona Pavle Ilić), konačno su se sklopile kockice da Zvezda razbije Partizan.
Odmah da se razumijemo. Igrači Zvezde ni najmanje nisu krivi što su troduplo bolji od Partizanovih polovnjaka i treba im čestiti na zasluženom trijumfu.
Međutim, jednog dana kada Partizan u Srbiji dobjje ravnopravan tretman( ako ikada bude dočekao taj trenutak, jer je u ogromnim finanansijskim problemima i prije će dočekati gašenje), kada budu otkrivene sve razmjere uništavanja kluba iz Humske, kada Srbija kao društvo bude spremna da prizna u kakvom je vremenu diktata živjela, Zvezdine pobjede i uspjesi iz ovog perioda biće potouno obismišljeni.
Jer, kako je moguće da su predsjednik Vučelić i generalni sekretar Miloš Vazura nesmjenjivi, a na ključnim funkcijama ih ne želi ni jedan navijač Partizana? Kako je moguće da se za klupu Partizana biraju isključivo treneri početnici, ( Duljaj, Nađ, Petrić, Stolica i najveći Partizanov „grobar“‘Stanojević, koji istina ima nekog iskustva ali je davno prodao dušu đavolu). Zašto šansu u posljednjih pet godina nikada nisu dobili Veljko Paunović, Slaviša Jokanović ili Marko Nikolić. Posljednja dvojica su sa crno-belima osvajali duple krune. Ko zapravo kadrira po Partizanu? Imaju li na imenovanje kormilara ilakav uticaj klupski rukovodioci?
Kako je moguće da čovjeku koji je Partizan još koliko-toliko držao blizu Zvezde Savi Miloševiću, osvajao Kup Srbije i prezentovao klub u pozitivnom svijetlu u Evropi, već dva puta „neko“ ne dozvoljava da se vrati na klupu Parrizana. Samo oni koji su ometeni u razvoju ne znaju o kome se radi.
Situacija koja je neviđenim nasiljem spolja kreirana u Partizanu, eskalirala je u večerašnjem derbiju. Naime, prije 10 godina bi pobjeda Zvezde u Humskoj od „Delija“ bila pozdravljena na kraju utakmice frenetičnim aplauzom i gromoglasnim navijanjem. Večeras je nakon posljednjeg zvižduka Novaka Simovića u Humskoj na sjevernoj tribini bio muk. Pametnom dosta.
Šteta, uništena je institucija srpskog „vječitog derbija“ i trebaće mnogo vremena da vrati stari sjaj.
