Košarkaška reprezentacija Srbije poražena je od Finske, čime je eliminisana sa Eurobasketa.
Srbija potpuno zasluženo ide kući. Tim koji je selektirao Svetislav Pešić je vjerovatno najbolje što „Orlovi“ imaju u ovom trenutku ali očigledno nedovoljno dobar i konkurentan. U stvari toliko „jeftin“ i prozaičan da je od povrede Bogdana Bogdanovića, bilo samo pitanje trenutka kada će se okliznuti.
A proklizavanje je počelo već protiv Turske. Istina, moglo se podnijeti jer nije imalo pretjerani uticaj na dalji tok takmičenja. Barem nije trebalo da ima, jer „Orlovi“ su slovili za favorita. A onda je sinoć stigla „strašna“ Finska…
Kada pišete ovakve redove, trudite se da budite kreativni, domišljati i tačno definisani. A šta da kreiramo i definišemo. Vrlo je prosto, Srbija osim Jokića, nema igrača koji je u stanju napraviti razliku. Srbija je bukvalno bila „zarobljena“ u pokušaju svakog igrača na terenu da se sakrije iza kvaliteta Nikole Jokića. Trostruki MVP NBA lige je ponovo isporučio svojih 30+ poena. Međutim, preostali su se (osim Jovića) svake sekunde trudili da prezentuju svoju prosječnost čime su pokazali da su svjetlosnim godinama daleko od evropske košarkaške elite.
Kako drugačije objasniti da srpski igrači ne mogu pogoditi otvorene šuteve za tri poena a pojedini imaju atribut „šuteri“. Dok su Finci pogađali i preko ruke, Dobrići, Gudurući, Jovići, Micići itd, pogađali su svaki četvrti otvoreni šut. Peđa Stojaković, Saša Danilović i Saša Đorđević, Žarko Paspalj, vjerovatno su (ako su gledali), pomislili da samo ružno sanjaju. Avramovića namjerno ne pominjemo, jer dečka je Pešić posle dvije vezane trojke izvukao iz igre, i vratio ga na 39 sekundi prije kraja na -8. Kasnije o Kariju….
Najteže je ipak pisati o Milutinovu. On ne griješi kao svaki drugi igrač. Ma jok, taj preplaćeni centar griješi u serijama, a sa 210 cm, nije u stanju da sam kao duh, položi loptu u koš. I onda se uhvati za glavu… Odsustvo koncentracije ili sramota. Sami izaberite.
Kako zaobići Pešića u ovoj kritici, kada se „nudi“ već godinu dana. U proteklih 12 mjeseci( od srebra u Parisu), iskakao je iz frižidera. Oteo je najljepšim srpskim glumicama i manekenkama, kompletan marketinški prostor na srpskim televizijama. Miljenik Nebojše Čovića je reklamirao kladionice, igrao X-box, Play Station, pio pivo na eks, učio da svira trubu u Guči i svakodnevno objašnjavao novinarima šta je to lijepo ponašanje. Ne prođe ni jedna press konferencija da nekome ne očita „bukvicu“.
To još i možemo podnijeti ali činjenica da u Rigi nije imao B plan, obesmišljavu svaku dublju analizu nervoznog i dekoncentrisamog selektora. Najdobronamjernije, Kari, vrijeme ti je za penziju, jer trošiš 77. I da hvala za trofeje, ali Rigu ti ne opraštamo.
Jer ovaj debakl si spremao punih 12 mjeseci.
Zapravo, potrebno je da razmisli o još jednom podatku. Danas je naime u Rigi igrala fudbalska reprezentacija Srbije. I pobjedila je. Košarkaši su izgubili. Pešić je počeo da mjenja sportsku tradicije Srbije. Da li je potreban još neki argument za momentalnu ostavku?
Mladen Stojanović
