Košarkaška reprezentacija Srbije poražena je od Finske, čime je eliminisana sa Eurobasketa.
Srbija potpuno zasluženo ide kući. Tim koji je selektirao Svetislav Pešić je vjerovatno najbolje što „Orlovi“ imaju u ovom trenutku ali očigledno nedovoljno dobar i konkurentan. U stvari toliko „jeftin“ i prozaičan da je od povrede Bogdana Bogdanovića, bilo samo pitanje trenutka kada će se okliznuti.
A proklizavanje je počelo već protiv Turske. Istina, moglo se podnijeti jer nije imalo pretjerani uticaj na dalji tok takmičenja. Barem nije trebalo da ima, jer „Orlovi“ su slovili za favorita. A onda je večeras stigla „strašna“ Finska.
Kada pišete ovakve redove, trudite se da budite kreativni, domišljati i tačno definisani. A šta da kreiramo i definišemo. Vrlo je prosto, Srbija osim Jokića, nema igrača koji je u stanju napraviti razliku. Srbija je bukvalno bila „zarobljena“ u pokušaju svakog igrača na terenu da se sakrije iza kvaliteta Nikole Jokića. Trostruki MVP NBA lige je ponovo isporučio svojih 30+ poena. Međutim, ostali su se mučili i pokazali da su svjetlosnim godinama daleko od evropske košarkaške elite.
Kako drugačije objasniti da srpski igrači ne mogu pogoditi otvorene šuteve za tri poena a pojedini imaju atribut „šuteri“. Dok su Finci pogađali i preko ruke, Dobrići, Gudurući, Jovići, Micići itd, pogađali su svaki četvrti otvoreni šut. Peđa Stojaković, Saša Danilović i Saša Đorđević, Žarko Paspalj, vjerovatno su (ako su gledali), pomislili da samo ružno sanjaju. Avramovića namjerno ne pominjemo, jer dečka je Pešić posle dvije vezane trojke izvukao iz igre, i vratio ga na 39 sekundi prije kraja na -8. Kasnije o Kariju.
Najteže je ipak pisati o Milutinovu. On ne griješi kao svaki drugi igrač. Ma jok, taj preplaćeni centar griješi u serijama, a sa 210 cm, nije u stanju da sam kao duh, položi loptu u koš. I onda se uhvati za glavu. Odsustvo koncentracije ili sramota. Sami izaberite.
Kako zaobići Pešića u ovoj kritici, kada se „nudi“ već godinu dana. U proteklih 12 mjeseci( od srebra u Parisu), iskakao je iz frižidera. Oteo je najljepšim srpskim glumicama i manekenkama, kompletan marketinški prostor na srpskim televizijama. Miljenik Nebojše Čovića je reklamirao kladionice, igrao X-box, Play Station, pio pivo na eks, učio da svira trubu u Guči i svakodnevno objašnjavao novinarima šta je to lijepo ponašanje. Ne prođe ni jedna press konferencija da nekome ne očita „bukvicu“.
To još i možemo podnijeti ali činjenica da u Rigi nije imao B plan, obesmišljavu svaku dublju analizu nervoznog i dekoncentrisamog selektora. Najdobronamjernije, Kari, vrijeme ti je za penziju, jer trošiš 77. I da hvala za trofeje, ali Rigu ti ne opraštamo.
Jer ovaj debakl si spremao punih 12 mjeseci.
Zapravo, potrebno je da razmisli o još jednom podatku. Danas je naime u Rigi igrala fudbalska reprezentacija Srbije. I pobjedila je. Košarkaši su izgubili. Pešić je počeo da mjenja sportsku tradicije Srbije. Da li je potreban još neki argument za momentalnu ostavku?
