U centru Sarajeva skriva se jedna od najstarijih ćevabdžinica u našem gradu, a recept svog uspjeha vlasnici su podijelili s nama.
Posjetili smo ćevabdžinicu Nune te se na licu mjesta uvjerili kako nastaju ukusni zalogaji s roštilja. Srdačno su nas ugostili vlasnik ćevabdžinice Mustafa Ogrešević i njegov sin Salem.
Ćevabdžinica Nune osnovana je 1966. godine i smatra se drugom najstarijom ćevabdžinicom u Sarajevu, a od svog otvaranja do danas, ostala je na istoj lokaciji, u ulici Ferhadija. Recept i tradicija se prenose s koljena na koljeno već 58 godine te ga vjerno čuvaju i održavaju.
Mala ćevabdžinica odiše taradicijom i uspomenama, dok se na zidovima nalaze porodične fotografije. Priča porodice Ogrešević vratila nas je u 1966. godinu, a Mustafa u djetinjstvo kada je njegov otac otvorio ćevabdžinicu u centru Sarajeva.
„Moj otac je ćevabdžinicu otvorio na nagovor kućnog prijatelja Asima Ferhatovića, koji je imao prvu ćevabdžinicu u Sarajevu. U jednom od zajedničkih razgovora otac je došao na ideju da i on otvori ćevabdžinicu“, kazao je.
Nakon kratkog razgovora o prošlosti ćevabdžinice, Mustafa i njegov sin su nas uveli u kuhinju u kojoj nastaju ukusni ćevapi.
Proces izrade ćevapa nije jednostavan kako izgleda gostima. Izrada ćevapa je složena i sastoji se iz više faza. U ćevabdžinici su nam pokazali završni proces pripreme ćevapa i pečenje na roštilju. Oni još uvijek njeguju tradicionalni način izrade ćevapa ručno na starim mašinama, iako postoje automatske mašine.
„Sada ćemo vam pokazati posljednji dio u procesu pripreme ćevapa. Koristimo mašinu u kojoj nastaju ćevapi tako što u prvi lijevak stavljamo meso ono prolazi kroz tzv. puž gdje se miješa. Nakon toga meso prolazi kroz drugi lijevak i samim tim pravi oblik ćevapa koji može po veličini biti različit“, kazao je Salem, dodajući da je potom ćevap spreman za pečenje.
Nakon što nam je Salem pojasnio kako izgleda završni proces nastanka ćevapa, njegov otac Mustafa nam je pokazao kako to izgleda u praksi.
„Meso je već prethodno pripremljeno po našoj tradicionalnoj recepturi. Mi koristimo junetinu koja nema nikakvih primjesa. Za pripremu ćevapa koristi se kompletan prednji čerek koji se sastoji od vrata, plećke, prsa i flama. Pripremljeno meso neko fašira dva-tri puta. Mi u smjesu stavljamo samo malo soli i čisto bezglutensko meso“, kazao je Mustafa, stavljajući meso u mašinu koja je davala konačni oblik ćevapu.
Naposljetku ćevapi su spremni za pečenje te prilazimo roštilju koji spremno čeka prvu porciju ćevapa. Dok ćevapi polako poprimaju rumenu boju, Salem dodaje da u ponudi imaju i punjenu pljeskavicu.
„Naša ćevabdžinica je prva na Trip advisoru, prepoznata od korisnika s pet nula ocjenom. Iako smo druga najstarija ćevabdžinica trudimo se biti u korak s vremenom te smo tako u ponudu uvrstili i pljeskavicu koja je punjena s tri vrste sira i kajmakom“, kazao je Salem te dodao da sada imaju i svoju web stranicu.
Na kraju najvažnije od svega što će porodična tradicija biti nastavljena, a receptura će biti sačuvana. Čevabdžinica, koju je sredinom prošlog stoljeća otvorio Mustafin otac, preuzet će njegov sin Salem.
