Tačno tri godine postojano prkosi vremenu udubljenje na kolovozu u Ulici Gavrila Principa. Juče, naišavši na pomenutu prepreku automobilom, kao u najružnijim snovima sam tonuo i tonuo i tonuo, svakog trenutka očekujući da završim u beznađima pakla praveći društvo crnim, krezubim i rogatim stvorenjima. Sreća da sam se probudio…(čitaj; prošao kroz njega)
Samo da pitam eksperte iz stambeno-komunalnog odijeljenja. Kakve su naše(građana) šanse da u skorije vrijeme poravnate pomenutu rupu? Postoji li neki nema nepoznati način, metod i put da vas zamolimo da uradite posao za koji ste debelo plaćeni. Imate li vi bicikle, automobile i oči? Hoću reći, smeta li vama da najprometnijom ulicom u Bijeljini vozite brdsko-planinski reli. Bode li vam oči ova neravnina ili vas ista emocionalno konektuje na prostor iz kojeg ste došli u naš grad?
Jeste li završili sva šljunčenja i asfaltiranja po selima? Jeste li udarili sve kamene temeljce za škole i vrtiće u „našem“ Crnjelovu? Da li je završena ultra-čuvena manifestacija „Znanjem, pjesmom i igrom kroz Semberiju“?Ima li još neko iz „sela dobrih domaćina“ da nije zaposlen u Gradskoj upravi?. Jesu li rekonstruisani svi Domovi kulture po Semberiji, bez čije uloge je dalji život u 21.vijeku jednostavno nezamisliv. Ako jeste, šta mislite da se latite kakvog korisnog posla? Ako su naprijed navedeni procesi uspješno okončani, možemo li mi iz grada očekivati da nešto korisno uradite za nas?. Evo da pojeftinim potrebu, ne morate raditi, samo zakrpite.
Šalu na stranu. Ima nečega neobičnog i simboličnog u toj priči o rupi u Ulici Gavrila Principa. Rupa nije prevelika ali je na nezgodnom mjestu. Rupa je duboka ali se efikasno suprotstavlja razlozima razuma da bude zakrpljena. Možda proizvede potrebu da nešto u skorije vrijeme promjeni, da ne kažem popravi. Ko ima uši da čuje, neka čuje.
Mladen Stojanović
