Prožeti smo tugom, duše nam jecaju od bola. U školi je muk. Profesori u Gimnaziji Filip Višnjić na časovima neprestano plaču…Tragedija koja je zadesila naš grad, odnoseći živote dvije mlade djevojke, učenice bijeljinske gimnazije, ostavila je dubok ožiljak u srcima svih nas. Sara Perković iz Kojčinovca i Marija Vilotić iz Dvorova bile su na pragu života, sa snovima i ambicijama koje su prekinute na najokrutniji način. Njihova drugarica, Ana Gole, bori se za život u beogradskom Urgentnom centru, dok se cijela cijeli grad i kompletna zajednica moli za njen oporavak.
U ovakvim trenucima, kada tuga obavija svaki kutak našeg živitnog prostora, očekujemo od naših lidera da pokažu empatiju i solidarnost. Nikako da pominju politizaciju. Međutim, iako je gradonačelnik Ljubiša Petrović izrazio saučešće porodicama nastradalih, odlučio da ne proglasi Dan žalosti. Ova odluka izazvala je nevjericu i razočaranje među građanima, koji se pitaju zašto se ne odaje zvanična počast izgubljenim mladim životima.
Podsjećamo da je nedavno, u sličnoj tragediji, naš grad izgubio dva mladića iz Kojčinovca. Tada takođe nije proglašen Dan žalosti, što ukazuje na nedosljednost u odavanju počasti našim sugrađanima. Svaki izgubljeni život je nenadoknadiv gubitak za porodicu, prijatelje i zajednicu, bez obzira na pol ili okolnosti.
U našem društvu, žene su često smatrane nježnijim i osjetljivijim polom. Gubitak mladih djevojaka, koje su tek zakoračile u svijet odraslih, posebno nas pogađa. Ako nije proglašen Dan žalosti za momke iz Kojčinovca, slobodno Petroviću načinite presedan. Niko normalan vam neće zamjeriti. Djevojačka energija, entuzijazam i potencijal ostavljaju prazninu koja se teško može ispuniti. Proglasiti Dan žalosti u ovakvim situacijama nije samo formalnost; to je čin solidarnosti, poštovanja i zajedničkog tugovanja.
Gradonačelniče Petroviću, pozivamo Vas da preispitate svoju odluku. Proglasite Dan žalosti u čast naših nastradalih sugrađanki i svih onih koji su izgubili živote na našim putevima. Time ćemo pokazati da smo zajednica koja brine, koja se sjeća i koja poštuje svoje članove. Neka naše zajedničko tugovanje bude podsjetnik na važnost života i potrebu za većom pažnjom i odgovornošću na putevima.
Mladen Stojanović
