Umjesto straha od ekrana, ponudimo pravila, balans i podršku. Ovo je moja priča o tome kako me gejming doveo do programiranja – i kako danas sa svojom djecom uvodim zdrava pravila igre.
Ja sam Mihajlo, programer i – važnije od svega – suprug i otac petoro djece. U našoj kući ima smijeha, lego kockica, knjiga – i da, ima igrica. I to nije tragedija. Naprotiv, to je naša prilika kao i prilika svakog roditelja.
Kao tinejdžer, kroz gejming sam otkrio svijet računara. Prvo radoznalost, pa sistem, pa prvi kod. Igra me naučila strpljenju, radu u timu i – najvažnije – kako da problem rastavim na korake. Danas od tog zanata živim. Zato razumijem i roditeljski strah od ekrana i dječiju želju za “još samo jednom partijom”. Umjesto da ratujemo protiv igrica, hajde da uvedemo pravila i smisao.
1) Sigurnost na prvom mjestu
Djeca ne trebaju “divlji zapad” interneta. Ulogujte se zajedno, pričajte o prevarama, lažnim profilima i toksičnim zajednicama. Postavite osnovna pravila: ne dijelimo lične podatke, prijavljujemo uvrede, igramo samo igre primjerene uzrastu. Roditelj nije policajac, nego vodič.
2) Gejming kao razvoj vještina
Koordinacija, fokus, logičko razmišljanje, taktika – ako su igre pažljivo birane, dijete vježba upravo ove stvari. Postoje naslovi koji podstiču kreativnost i rješavanje problema. Poenta nije da “svaka igra uči sve”, već da roditelj bira i razgovara: “Šta si danas naučio u igri?” je bolje pitanje od “Koliko si igrao?”
3) Balans: plan učenja + igre
Najveća greška je nepostojanje pravila. Kod nas postoji dnevni ritam: vrtić/školica, kretanje, obaveze, igra – i tek onda ekran. Vremenski okvir je dogovor, ne kazna. Kada postoji red, nema skrivanja ni rasprava. A ako pravila prekršimo (da, i roditelji griješe) – vraćamo se planu, bez drame.
4) Od igre do karijere
Mnogi klinci maštaju o e-sportu. Neki će i uspjeti, ali puno je više onih koje će gejming inspirisati za programiranje, dizajn, 3D, montažu, strimovanje ili IT podršku. To su realne vještine i poslovi. Naša je uloga da im pokažemo put: “Ako te igra zanima, hajde da naučimo kako se prave.”
5) Zdravlje i navike
Ekrani nisu razlog da zapostavimo tijelo. Pravilno sjedenje, pauze, voda, malo istezanja – to rade i profesionalni gejmeri. Ako dijete vidi da se i roditelj pokreće, prihvatiće i ono. I opet: pravila su prijatelj, ne neprijatelj.
6) Digitalno građanstvo
Fer-play online i offline je isto pravilo: poštuj druge, ne vrijeđaj, uči iz poraza. Tu nema pregovora. Internet pamti, zato učimo djecu da biraju riječi kao da pričaju “uživo”.
Mali vodič za roditelje
• Dogovorite vrijeme i pravila prije uključivanja.
• Birajte igre zajedno; pitajte “šta si novo savladao?”
• Uključite dijete u stvaranje: Scratch, mali 3D projekti, montaža videa.
• Sigurnost: privatnost profila, prijava uvredâ, bez kupovina bez vašeg znanja.
• Kada se plan prekrši – podsjetite na dogovor, bez sukoba.
Ako se prepoznajete u ovoj priči, niste sami. Ne trebamo demonizovati igrice, nego naučiti djecu kako da ih koriste kao alat – za učenje, saradnju i buduću karijeru. U GameMind Institutu upravo to radimo: spajamo igru, znanje i dobre navike. Znanje počinje igrom – i nastavlja se radom, upornošću i radoznalošću.
Piše: Mihajlo Maksimović
