Nakon što je ministar inostranih poslova BiH Elmedin Konaković izjavio da je Milorad Dodik „najveći problem za Bosnu i Hercegovinu“, reakcija nije izostala. Na nju je spretno i argumentovano odgovorio Miroslav Milovanović, član predsjedništva SNSD-a, u objavi na društvenoj mreži „X“ (bivši Tviter), rekavši:
„Milorad Dodik jeste problem za BiH kakvu želite napraviti. On se zalaže za Dejtonsku BiH koja je garant sigurnosti za srpski narod, a predsjednik Srpske se po Ustavu mora zalagati za sigurnost svih građana Srpske, svakako i većinskog srpskog naroda.“
Milovanovićeva objava savršeno oslikava suštinu trenutne političke krize u Bosni i Hercegovini, odnosno sukob između dva pogleda na BiH. Jedan je sarajevski koji BiH vidi kao centralizovanu državu pod političkom dominacijom bošnjačkog faktora. Drugi je onaj iz Banjaluke, koji dosljedno insistira na izvornom Dejtonskom sporazumu i entitetskoj autonomiji.
Konaković, čija retorika sve češće podsjeća na floskule iz ranih 2000-ih, pokušava Dodika predstaviti kao remetilački faktor, iako je predsjednik Srpske jedan od rijetkih domaćih političara koji jasno artikuliše stav utemeljen na Ustavu BiH. To je Ustav koji je rezultat mirovnog sporazuma, a ne dnevne političke mašte sarajevskog establišmenta.
Milovanovićeva objava stoga ne samo da brani Dodika, već i otkriva političku neiskrenost u Konakovićevim izjavama. U stvari, ono što Konaković smatra “problemom” jeste nepristajanje na redefinisanje BiH bez saglasnosti svih naroda. Upravo je to temelj dejtonske logike.
Milovanovićeva rečenice ogleda se u jednoj prefinjenoj istini. Dodik je problem samo za one koji žele BiH bez Republike Srpske, bez konsenzusa, bez Ustava. I upravo zato je takva BiH problematična.
U vremenu kad se pod firmom “evropskih vrijednosti” pokušavaju nametnuti rješenja bez uvažavanja volje naroda u oba entiteta, Milovanovićeva reakcija djeluje kao racionalni podsjetnik da politika nije stvar želja, već stvar dogovora. Da budemo precizni, BiH ne može postojati mimo ustavnog okvira koji je garantiovao mir i apsolutnu jednakost svih njenih građana.
Konačno, pitanje nije da li je Dodik problem, već za koga. Za one koji žele poštovati Dejton i Ustav, Dodik je partner. Za one koji žele izbrisati Srpsku u tom slučaju, on je i te kako problem. I to takav koji se ne može riješiti ni rezolucijom, ni saopštenjem ni kafom u Briselu.
