Nekada su glasine nastajale u kafanama i prenosile se šapatom uz pivo i rakiju. Danas su društvene mreže postale savremeni šank za ogovaranje, a laž je valuta kojom se najlakše trguje. Nema potrebe za dokazima ili zdravom logikom. Dovoljno je da neko napiše, a ostali će prenijeti kao da je uklesano u kamenu.
Najnoviji hit? Navodni spisak nekretnina Miroslava Milovanovića. Pet salonskih stanova u Beogradu, poslovni prostori, stanovi u Novom Sadu, pa čak i Beč! Ko zna, možda se u nekoj budućoj verziji ovog teksta doda i penthaus na Menhetnu i vinograd u Bordou. A najbolji dio? Neimenovani autor ovih tvrdnji vjerovatno sjedi u pidžami za tastaturom, sa čašicom rakije i osmjehom osobe koja zna da nikada neće snositi posljedice za izrečene neistine.
Ironija u svemu ovome je što se ista metoda već koristila. Slične „ekskluzivne informacije“ plasirane su i ranije od strane nekih zvaničnika. Sjetio se tvrdnji da Milovanović ima vilu na Senjaku. Kada je tužio gradonačelnika Petrovića, nastala je mukla tišina. Čak je i tužilaštvo u Bijeljini ostalo nijemo. Međutim danas u eri kada je „screenshot“ jači od istine, kada je „rekla-kazala“ postalo zakon, optužba je dovoljna. Jer nema ko da reaguje.
Nekada su ljudi morali da grade kredibilitet godinama, a danas je dovoljno da otvoriš anonimni nalog i napišeš šta god ti padne na pamet. Na žalost, dok se u normalnim društvima laži kažnjavaju, kod nas se nagrađuju lajkovima i šerovima.
Ko zna, možda sutra osvane nova „ekskluziva“ da Milovanović ima jahtu u Monaku, vozi crveni Ferari ručne izrade ili možda posjeduje malu državu negdje u Tihom okeanu. Jer u eri internetske „istine“, nema granica, samo mašta i neodgovornost.
