Da li pravda u Bijeljini ima dvostruke aršine? Ova dilema se nameće nakon što je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini pokrenulo postupak protiv gradonačelnika Ljubiše Petrovića zbog sumnjive dodjele stipendija studentima, dok istovremeno ostaje nijemo na čitav niz drugih ozbiljnih prijava koje su podnesene protiv njega.
Reakcija pravosuđa u ovom slučaju izazvala je lavinu komentara i sumnji u javnosti. Bivši predsjednik Gradskog odbora SNSD-a, Miroslav Milovanović, ironično je primijetio da, ako je nezakonita dodjela stipendija Petrovićev najveći grijeh, onda bi i SNSD trebalo da mu organizuje skup podrške. Njegova izjava aludira na dugogodišnju praksu pravosuđa da ignoriše prijave protiv gradonačelnika Bijeljine koje po ladicama sakupljaju prašinu a radi se o mnogo ozbiljnijim „nezakonitostima“.
Milovanovićev komentar na mreži „iks“ zapravo otvora brojna druga pitanja. Da li se pravda selektivno budi? Zašto Tužilaštvo ekspresno reaguje samo na određene prijave, dok druge ostavlja u fioci? Kako je moguće da Petrović bez obzira na brojne sumnjive radnje i prijave, godinama ostaje nedodirljiv?
Još indikativnije je to što je Okružni sud odbio prijedlog da se Petroviću odrede mjere zabrane, što dodatno baca sijenku na cijeli postupak. Ako postoje elementi krivičnog djela, zašto onda sud nije smatrao da postoji potreba za ograničavajućim mjerama? Ako ne postoje, zašto je Tužilaštvo uopšte pokrenulo postupak?
Jedno je sigurno. Građani Bijeljine zaslužuju odgovore.
